Uvod
Naknada štete jedno je od najvažnijih pitanja u obligacionom pravu. Svako može biti oštećen u svakodnevnom životu, bilo kroz uništenje imovine, tjelesnu povredu, povredu ugleda ili povredu prava ličnosti. Zakon o obligacionim odnosima (ZOO) propisuje pravila prema kojima onaj ko drugome prouzrokuje štetu snosi odgovornost i ima obavezu da je naknadi.
Osnovni oblik odgovornosti jeste odgovornost po osnovu krivice. To znači da štetnik odgovara samo ako se može dokazati da je šteta posljedica njegovog namjernog postupanja ili nepažnje. U ovom članku detaljno ćemo razmotriti kako zakon definiše štetu, šta znači krivica, koji su elementi odgovornosti, kada postoje izuzeci, te kako se određuje visina naknade.
Pravni osnov u ZOO-u
Zakon o obligacionim odnosima sadrži jasne odredbe o odgovornosti za štetu. Neke od najvažnijih su:
- Član 154. stav 1. ZOO:
„Ko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.“ Ovim se uspostavlja osnovno pravilo – ko šteti, mora štetu i nadoknaditi, osim ako može dokazati da nije kriv. - Član 158. ZOO:
„Krivica postoji kada je štetnik prouzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom.“ Dakle, razlikujemo namjeru i nepažnju. Namjera je svjesno i voljno nanošenje štete, dok je nepažnja nepostupanje s dužnom pažnjom. - Član 185. ZOO:
„Odgovorno lice dužno je uspostaviti stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala, a ako to nije moguće, obavezno je da naknadi štetu u novcu.“ Time zakon određuje da je prirodna restitucija prioritet, ali ako nije izvodljiva, prelazi se na novčanu naknadu. - Član 189. ZOO:
„Ako je stvar potpuno uništena ili oštećena toliko da se više ne može koristiti, oštećeni ima pravo na naknadu u visini njene vrijednosti u trenutku vještačenja, uzimajući u obzir starost, stanje i druge okolnosti.“ - Članovi 376. i 377. ZOO:
Ovi članci uređuju rokove zastarjelosti potraživanja za naknadu štete, o čemu će biti riječi u posebnom dijelu.
Šta je šteta?
Šteta se u pravu dijeli na materijalnu i nematerijalnu.
- Materijalna šteta obuhvata:
- stvarni gubitak (npr. uništenje automobila, oštećenje kuće),
- izmaklu korist (dobit koju bi oštećeni ostvario da nije došlo do štete).
- Nematerijalna šteta odnosi se na:
- fizičke bolove,
- duševne bolove (npr. zbog umanjenja opće životne aktivnosti),
- strah,
- povredu časti ili ugleda.
ZOO priznaje oba oblika štete i dopušta da se traži njihova naknada, bilo u naturi ili kroz novčanu kompenzaciju.
Elementi odgovornosti po osnovu krivice
Da bi neko bio obavezan da naknadi štetu, potrebno je dokazati nekoliko ključnih elemenata:
- Šteta – mora postojati stvarna i pravno priznata šteta.
- Protivpravnost – radnja ili propust štetnika moraju biti protivpravni, tj. suprotni zakonu ili pravilima ponašanja u društvu.
- Uzročna veza – mora se dokazati da je baš postupak štetnika uzrokovao štetu, a ne neki drugi faktor.
- Krivica – mora postojati namjera ili nepažnja. Bez postojanja krivice nema odgovornosti po ovom osnovu.
Oblik krivice: namjera i nepažnja
- Namjera znači da je neko svjesno želio da prouzrokuje štetu. Na primjer, kada osoba namjerno polomi tuđu stvar iz osvete.
- Nepažnja se dijeli na:
- običnu nepažnju – kada osoba nije bila dovoljno pažljiva iako je mogla i morala biti,
- krajnju nepažnju – kada se radi o grubom kršenju dužnosti pažnje.
Ko ne odgovara za štetu?
ZOO poznaje i određene izuzetke kada osoba nije odgovorna:
- Lica nesposobna za rasuđivanje
Član 159. ZOO navodi da osoba koja zbog duševne bolesti ili drugog razloga nije sposobna za rasuđivanje, ne odgovara za štetu koju prouzrokuje. - Maloljetnici
Član 160. ZOO uređuje da djeca do sedam godina ne odgovaraju za štetu. Djeca između sedam i četrnaest godina odgovaraju samo ako se dokaže da su bila sposobna za rasuđivanje. Maloljetnici stariji od četrnaest godina odgovaraju na isti način kao i odrasli. - Odgovornost roditelja i staratelja
Kada maloljetnici ili osobe nesposobne za rasuđivanje prouzrokuju štetu, odgovornost može pasti na roditelje, staratelje ili ustanove koje su bile dužne da nadziru to lice.
Određivanje visine naknade štete
Prema članu 185. ZOO, osnovni cilj je vraćanje u stanje prije nastanka štete. Međutim, to često nije moguće. Tada se pribjegava novčanoj naknadi.
Kod materijalne štete sud određuje naknadu na osnovu vrijednosti stvari prije i poslije nastanka štete, uzimajući u obzir starost i stanje predmeta. Kod nematerijalne štete sud odmjerava pravičnu novčanu naknadu, imajući u vidu intenzitet i trajanje bola ili patnje.
Cilj nije da se oštećeni obogati, nego da se nadoknadi ono što je realno izgubljeno ili pretrpljeno.
Rokovi zastarjelosti
Vrlo važna odredba odnosi se na rokove u kojima se može tražiti naknada štete:
- Član 376. ZOO:
Potraživanje naknade štete zastarijeva u roku od tri godine od kada je oštećeni saznao za štetu i za lice koje je štetu prouzrokovalo. - Član 377. ZOO:
Bez obzira na saznanje, pravo na naknadu štete zastarijeva najkasnije za pet godina od dana kada je šteta nastala.
Ako je šteta prouzrokovana krivičnim djelom za koje je predviđen duži rok zastarjelosti, tada se primjenjuje taj duži rok. To znači da oštećeni u nekim slučajevima može tužbu podnijeti i nakon pet godina.
Posebni slučajevi odgovornosti
Iako je tema ovog članka odgovornost po osnovu krivice, važno je naglasiti da ZOO poznaje i odgovornost bez obzira na krivicu, posebno kada se radi o opasnim stvarima ili opasnim djelatnostima. Na primjer, vlasnik opasne mašine ili osoba koja obavlja djelatnost koja po svojoj prirodi nosi povećan rizik, može odgovarati čak i ako nije kriv.
Ovo pravilo štiti treća lica i osigurava da se šteta nadoknadi, bez obzira na dokazivanje subjektivne krivice.
Zaključak
Naknada štete po osnovu krivice jedan je od temelja obligacionog prava i predstavlja mehanizam zaštite oštećenih. Zakon jasno definiše elemente odgovornosti: štetu, protivpravnost, uzročnu vezu i krivicu. Takođe, predviđa i izuzetke za određene kategorije lica, rokove zastarjelosti, te načine određivanja visine naknade.
Za građane je važno znati da se pravo na naknadu može ostvariti samo ako se blagovremeno pokrene postupak i dokažu svi potrebni elementi. ZOO u tom smislu nastoji uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa oštećenog i zaštite onih koji su nenamjerno prouzrokovali štetu.
Advokatska kancelarija Kemal Vejzović pruža usluge savjetovanja i zastupanja u postupcima naknade štete.