Pitanja vezana za priznavanje povrede na radu jedna su od najosjetljivijih tema u radnom pravu. Prava osiguranika, posebno kada pretrpi povredu koja utiče na radnu sposobnost, direktno zavise od toga kako se povreda dokumentuje i kako se ona kasnije utvrđuje u administrativnim i sudskim postupcima. U praksi se često pojavljuju problemi oko toga šta zapravo predstavlja dokaz da je povreda nastala na radu i da li je poslodavac jedini koji to može potvrditi.
Sudska praksa Vrhovnog suda FBiH dala je jasne smjernice koje se međusobno dopunjuju. U prvom stavu sud ukazuje da se povreda na radu dokazuje prijavom koju poslodavac popunjava i ovjerava za svog radnika. Prema tom stavu:
„Kada osiguranik pretrpi povredu na radu ta činjenica se dokazuje prijavom o povredi, koju obavezno popunjava i ovjerava poslodavac za svog radnika koji je takvu povredu doživio. Ukoliko se radi o povredi na radu, uz zahtjev za medicinsko vještačenje neophodno je dostaviti i prijavu o povredi na radu, u kom slučaju bi se jedino ljekari vještaci mogli izjasniti (dati ocjenu) da li je određeno stanje organizma nastalo kao posljedica povrede na radu.“
Međutim, u drugom stavu sud pravi važnu korekciju i jasno naglašava da prijava poslodavca ne smije biti jedini i isključivi dokaz povrede. Naime, Vrhovni sud upozorava:
„Ukoliko bi se povreda na radu osiguranika dokazivala isključivo pravilno popunjenom i dostavljenom prijavom poslodavca o nesreći na poslu, tada bi ostvarenje prava osiguranika sa promijenjenom radnom sposobnošću ovisilo o volji ili sposobnosti poslodavca, a ne o utvrđenom pravom stanju stvari, što bi predstavljalo pretjerani formalizam koji bi onemogućio osiguraniku da dokazuje činjenicu o nastaloj povredi na radu na kojoj temelji svoj zahtjev.“
Ovo su dva stava koja naizgled stoje u određenom napetom odnosu, ali se u suštini savršeno nadopunjuju. Njihova kombinovana poruka je: prijava poslodavca jeste važan dokaz, ali ne smije biti jedini – krajnji cilj je otkrivanje istine, a ne poštivanje formalnosti radi formalnosti.
Zašto je prijava poslodavca važna?
Prijava o povredi na radu osmišljena je kao primarni i najdirektniji dokazni dokument. Poslodavac je dužan da je popuni odmah nakon nastanka povrede, kako bi se osiguralo da su:
- vrijeme i mjesto događaja pravilno zabilježeni,
- okolnosti povrede što vjernije opisane,
- svjedoci, uzroci i situacija uopće dokumentovani dok su tragovi svježi.
Ovaj obrazac ima dvostruku svrhu: administrativnu (da nadležni organi dobiju prijavu) i medicinsko-vještčku (da ljekari imaju potpunu sliku o okolnostima povrede). Sudski stav koji naglašava obaveznost prijave zapravo podsjeća na to da vještaci ne mogu kompetentno ocijeniti da li je određeno oštećenje organizma posljedica povrede, ako ne znaju šta se tačno dogodilo.
Drugim riječima, prijava poslodavca značajno jača dokaznu poziciju osiguranika i olakšava vještačenje.
Ali… šta ako poslodavac odbije da prijavi povredu?
Upravo ovdje dolazi do izražaja drugi stav Vrhovnog suda FBiH. U stvarnom životu, nije rijedak slučaj da poslodavac iz raznih razloga:
- odbije popunjavati prijavu,
- odugovlači,
- tvrdi da povreda nije nastala na radu,
- prikriva događaj zbog straha od inspekcijskih mjera,
- popunjava obrazac nepotpuno ili netačno.
Kada bi sudovi insistirali da je prijava poslodavca „jedini“ dokaz, tada bi pravo radnika u potpunosti zavisilo od volje poslodavca – što je u potpunoj suprotnosti sa suštinom radnog i socijalnog prava. Zbog toga Vrhovni sud izričito odbacuje takav pristup, nazivajući ga pretjeranim formalizmom.
Ovaj stav ima duboku socijalnu i pravnu logiku: prava osiguranika ne smiju ovisiti o poslodavčevom ponašanju.
Šta radnik može učiniti ako poslodavac odbija prijavu?
Na osnovu kombinovanih sudskih stavova, radnik ima više mogućnosti da ipak ostvari svoja prava.
1. Može dokazivati povredu na radu drugim dokazima
Sudovi su otvorili prostor za korištenje širokog spektra dokaznih sredstava:
- medicinska dokumentacija neposredno nakon povrede,
- nalaz hitne pomoći,
- izjave svjedoka (kolega, nadzornika, trećih osoba),
- video nadzor,
- fotografije sa mjesta događaja,
- zapisnici inspektora,
- bolovanja i medicinski nalazi koji pokazuju kontinuitet povrede,
- e-mail komunikacija i interne evidencije.
Pravo stanje stvari uvijek ima prednost nad formalnim dokumentom.
2. Može tražiti da inspekcija naloži poslodavcu prijavu
Inspekcijski organi imaju ovlaštenja da:
- utvrde da se povreda dogodila,
- nalože poslodavcu popunjavanje prijave,
- kazne poslodavca za neprijavljivanje.
3. Može pokrenuti sudski postupak i bez prijave
Ako poslodavac uporno odbija prijavu, radnik nije blokiran – sud može utvrditi da je povreda na radu ipak nastala, na temelju svih drugih dostupnih dokaza.
Kako sudovi procjenjuju da li je povreda stvarno bila povreda na radu?
U postupcima ključnu ulogu imaju vještaci medicinske struke . Oni trebaju utvrditi:
- da li je povreda mogla nastati na opisani način,
- da li se zdravstvene posljedice mogu povezati sa navedenim događajem,
- da li postoje alternativni uzroci.
Upravo zato je prijava o povredi važna: daje im inicijalnu sliku. Ali, ako prijava ne postoji, sudovi kažu da se istina može utvrditi i na druge načine. To je balans između formalnih zahtjeva i materijalne istine.
Zašto je sud odbacio ideju „prijava = jedini dokaz“?
Vrhovni sud je ovakvo tumačenje odbacio zbog tri ključna razloga:
1. Zaštita slabije strane
Radnik je uvijek slabija strana u radnom odnosu, a poslodavac ne smije imati moć da „spriječi“ ostvarivanje prava.
2. Načelo materijalne istine
Radno i socijalno pravo temelji se na utvrđivanju stvarnog stanja, a ne formalnih barijera.
3. Prevencija zloupotreba
Ako bi poslodavci znali da mogu izbjeći odgovornost samo tako što neće podnijeti prijavu, sistem bi postao besmislen.
Ovim stavom sud je jasno stavio do znanja da se socijalna prava štite suštinski, a ne deklarativno.
Zaključak: istina ima prednost u odnosu na formalnost
Sudska praksa Vrhovnog suda Federacije BiH uspostavila je ravnotežu između dvije važne potrebe:
- da postoji formalni dokument (prijava povrede),
- da prava radnika ne smiju ovisiti o poslodavčevom delovanju.
Zato je prijava poslodavca važna i korisna, ali ne i apsolutno neophodna. Sudovi u svakom slučaju ispituju stvarne okolnosti povrede i dopuštaju utvrđivanje istine svim dostupnim dokazima.
Ovo osigurava da radnik koji zaista pretrpi povredu na radu ne ostane bez prava samo zato što je poslodavac odbio da ispuni svoju zakonsku obavezu. Prava iz socijalnog osiguranja moraju biti zasnovana na stvarnim činjenicama, a ne na administrativnim preprekama.
Advokatska kancelarija Kemal Vejzović iz Tuzle pruža usluge savjetovanja, pregovaranja i zastupanja radnika i poslodavaca u radnim sporovima, kao i u postupcima naknade štete zbog povrede na radu.