Razvod braka, iako pravno gledano predstavlja formalni prestanak bračne zajednice, u stvarnosti je mnogo više od toga. On označava kraj jednog životnog poglavlja, ali istovremeno otvara brojna pitanja koja se tiču djece, imovine, finansijske sigurnosti i budućih odnosa među supružnicima. Upravo zbog te složenosti, razvod nije samo privatna odluka dvoje ljudi, već i pravni proces koji zahtijeva jasnoću, razboritost i pravilno razumijevanje zakonskih pravila.
U Federaciji Bosne i Hercegovine razvod braka uređen je Porodičnim zakonom FBiH i pratećim propisima, a način na koji se postupak vodi često u velikoj mjeri određuje kako će izgledati život bivših supružnika nakon razvoda.
Kada dolazi do razvoda braka
Zakon ne zahtijeva da supružnici posebno dokazuju „krivicu“ drugog supružnika kako bi se brak razveo. Suština je u tome da je bračna zajednica trajno i ozbiljno poremećena ili da je prestala postojati.
U praksi, do razvoda dolazi kada supružnici više ne mogu ili ne žele nastaviti zajednički život, bez obzira na razloge koji su do toga doveli – bilo da se radi o narušenim odnosima, dugotrajnim nesuglasicama, odvojenom životu ili drugim okolnostima koje su dovele do faktičkog kraja zajednice.
Sud ne ulazi u privatni život supružnika više nego što je potrebno, ali ima obavezu da utvrdi da li je brak zaista izgubio svoju svrhu i da li postoji realna mogućnost njegovog očuvanja.
Sporazumni razvod – kada postoji saglasnost
Sporazumni razvod predstavlja najjednostavniji i u praksi najbrži način okončanja braka. On podrazumijeva da su se supružnici saglasili da žele razvod, ali i da su postigli dogovor o bitnim pitanjima.
Međutim, iako postoji saglasnost, sporazumni razvod nije puka formalnost. Sud ima obavezu da ispita da li je postignuti sporazum u skladu sa zakonom i da li su posebno zaštićeni interesi maloljetne djece. Sud neće prihvatiti sporazum ako procijeni da je štetan po dijete ili da je rezultat pritiska, neravnopravnosti ili nerazumijevanja posljedica.
Upravo tu se često pokazuje koliko je važno da sporazum bude pravno jasan i precizan, jer loše formulisan dogovor kasnije može proizvesti brojne sporove.
Razvod po tužbi – kada dogovor nije moguć
Kada supružnici ne mogu postići saglasnost, razvod se pokreće tužbom. U takvim situacijama sud vodi postupak u kojem se raspravlja o razvodu, ali i o svim povezanim pitanjima – djeci i izdržavanju primarno.
Za razliku od sporazumnog razvoda, kod tužbenog postupka sud ima znatno aktivniju ulogu. Iako se danas više ne insistira na „krivici“ u klasičnom smislu, sud će cijeniti ponašanje supružnika u kontekstu interesa djece i pravičnosti rješenja.
Tužbeni razvod je po pravilu duži, složeniji i emocionalno zahtjevniji, naročito kada postoji konflikt između supružnika ili kada se postupak koristi kao sredstvo pritiska ili osvete.
Djeca i razvod – interes djeteta iznad svega
U svakom postupku razvoda u kojem postoje maloljetna djeca, interes djeteta ima apsolutni prioritet nad interesima roditelja. Sud nije vezan željama roditelja ako ocijeni da one nisu u najboljem interesu djeteta.
Prilikom odlučivanja o tome kome će dijete biti povjereno, sud cijeni čitav niz okolnosti: dosadašnji odnos djeteta s roditeljima, starost djeteta, emocionalne veze, stabilnost sredine, ali i sposobnost roditelja da djetetu obezbijedi odgovarajuće uslove za razvoj.
Roditelj kojem dijete nije povjereno ima pravo na održavanje ličnih odnosa s djetetom, osim ako bi to bilo protivno interesima djeteta. Nažalost, u praksi se dešava da roditelji koriste dijete kao sredstvo međusobnog sukoba, što dugoročno može da ima posljedice za razvoj djeteta.
Izdržavanje djeteta nakon razvoda
Roditelj kojem dijete nije povjereno dužan je da doprinosi njegovom izdržavanju u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama djeteta. Visina izdržavanja ne zavisi samo od plate roditelja, već i od realnih potreba djeteta – obrazovanja, zdravstvenog stanja, životnog standarda.
Sud može naknadno mijenjati visinu izdržavanja ako dođe do promjene okolnosti, što znači da obaveze izdržavanja nisu „zauvijek zaključane“ u iznosu određenom u presudi.
Podjela imovine nakon razvoda
Jedno od najčešćih pitanja koje prati razvod odnosi se na imovinu. Zakon razlikuje bračnu stečevinu i posebnu imovinu supružnika.
Bračna stečevina obuhvata imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, bez obzira na to na koga formalno glasi. Posebna imovina je ona koju je supružnik imao prije braka ili stekao tokom braka po drugom osnovu.
Često se dešava da imovina nije riješena u samom postupku razvoda, već se vodi poseban imovinsko-pravni postupak nakon okončanja braka.
Postupak posredovanja prije razvoda braka
Posebnu ulogu u postupcima razvoda braka u Federaciji BiH ima postupak posredovanja, čija je svrha da se prije pokretanja sudskog spora pokuša obnoviti bračna zajednica ili barem postići sporazumno rješenje spora.
U skladu sa Porodičnim zakonom FBiH, supružnici koji imaju maloljetnu djecu dužni su, prije podnošenja tužbe za razvod, pristupiti postupku posredovanja.
Postupak mirenja provode nadležni centri za socijalni rad ili ovlaštena lica i ima za cilj da se supružnicima pruži prilika da uz stručnu pomoć razmotre mogućnost nastavka zajedničkog života ili da postignu dogovor o ključnim pitanjima: roditeljskom staranju, izdržavanju djece, ličnim odnosima s djecom i imovinskim pitanjima.
Važno je naglasiti da mirenje ne znači obavezu pomirenja, već mogućnost da se razvod, ako do njega mora doći, okonča na što mirniji i pravno uređeniji način. U velikom broju slučajeva upravo u ovoj fazi dolazi do sporazumnog rješavanja pitanja koja bi u sudskom postupku bila znatno dugotrajnija i konfliktnija.
Ako mirenje ne uspije, nadležna institucija izdaje potvrdu o provedenom postupku, koja predstavlja procesnu pretpostavku za dalje vođenje sudskog postupka razvoda u slučajevima gdje je to zakonom propisano.
U praksi se često zanemaruje značaj ovog postupka, iako on nerijetko omogućava smanjenje konflikta, kraće trajanje sudskog postupka i stabilnije odnose nakon razvoda, posebno kada su u pitanju roditeljski odnosi i prava djece.