Prava osumnjičenog pri prvom ispitivanju u FBiH – pouka o pravima, pravo na šutnju, prisustvo branitelja i posljedice iskaza. Odredbe ZKP FBiH.
Ukratko
- Osumnjičeni nije dužan iznijeti odbranu niti odgovarati na pitanja, i to mu se mora saopćiti prije početka ispitivanja.
- Branitelj može biti prisutan ispitivanju. To nije formalnost — iskaz dat u prisustvu branitelja ima drukčiju dokaznu snagu od iskaza datog bez njega.
- Odricanje od prava mora biti unijeto u zapisnik i potpisano prije nego što ispitivanje uopće počne.
- Ako je postupljeno protivno odredbama o pouci i načinu ispitivanja, na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka.
Zašto je prvo ispitivanje odlučujuće
Krivični postupak za većinu ljudi počinje pozivom ili dolaskom u policijsku stanicu, u trenutku kada još ne postoji ni optužnica ni sud. Upravo se u toj fazi donose odluke koje kasnije oblikuju cijeli tok predmeta — hoće li se dati iskaz, u kojem obimu, i u čijem prisustvu.
Problem je što se te odluke donose pod pritiskom, bez pripreme i najčešće bez pravnog znanja. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine zato osumnjičenom daje niz prava koja mu moraju biti saopćena prije nego što izgovori prvu riječ o predmetu. Poznavanje tih prava nije stvar taktike, nego preduslov da ispitivanje uopće bude zakonito.
Ovaj tekst objašnjava koja su to prava, kako su uređena i šta u praksi znače.
Ko provodi ispitivanje osumnjičenog
Ispitivanje osumnjičenog u istrazi vrši tužitelj ili ovlaštena službena osoba (član 91. stav 1. ZKP FBiH). To znači da ispitivanje u policijskoj stanici, bez prisustva tužitelja, jeste ispitivanje u smislu zakona — sa svim pravima i posljedicama koje uz to idu. Nije riječ o „neformalnom razgovoru” koji se ne računa.
Zakon istovremeno postavlja granicu načina na koji se ispitivanje smije provoditi. Ispitivanje se mora vršiti tako da se u punoj mjeri poštuje ličnost osumnjičenog, a prilikom ispitivanja ne smiju se upotrijebiti sila, prijetnja, prevara, narkotici ili druga sredstva koja mogu uticati na slobodu odlučivanja i izražavanja volje pri davanju izjave ili priznanja (član 91. stav 2.). Ako je postupljeno suprotno tome, na takvom iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka (član 91. stav 3.).
Pouka o pravima – šta vam moraju reći prije ispitivanja
Prije nego što ispitivanje o samom djelu počne, osumnjičenom se mora saopćiti za koje krivično djelo se tereti i koji su osnovi sumnje protiv njega, a zatim ga se mora poučiti o pravima iz člana 92. stav 2. ZKP FBiH:
a) da nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja;
b) da može uzeti branitelja po svom izboru koji može biti prisutan njegovom ispitivanju, kao i da ima pravo na branitelja bez naknade u slučajevima predviđenim zakonom;
c) da se može izjasniti o djelu koje mu se stavlja na teret i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist — te, ako to učini u prisustvu branitelja, da je takav njegov iskaz dopušten kao dokaz na glavnoj raspravi i da bez njegove saglasnosti može biti pročitan i korišten na glavnoj raspravi;
d) da ima pravo u toku istrage razmatrati spise i razgledati pribavljene predmete koji mu idu u korist, osim ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage;
e) da ima pravo na besplatne usluge prevoditelja ako ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi prilikom ispitivanja.
Uz to, na samom početku prvog ispitivanja uzimaju se lični podaci osumnjičenog, a poučava ga se i da je dužan odazvati se pozivu te odmah saopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promijeni boravište, uz upozorenje na posljedice ako tako ne postupi (član 92. stav 1.).
Šire gledano, obaveza pouke nije ograničena samo na ovaj trenutak. Sud, tužitelj i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su osumnjičenog, optuženog ili drugu osobu koja bi iz neznanja mogla propustiti neku radnju ili se ne bi koristila svojim pravima, poučiti o pravima koja joj pripadaju i o posljedicama propuštanja (član 13.).
Pravo da ne date iskaz
Osumnjičeni, odnosno optuženi nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja (član 6. stav 3.). To je jedno od osnovnih načela postupka, a ne ustupak koji zavisi od volje organa koji vodi ispitivanje.
Dvije stvari se u praksi često pogrešno razumiju.
Prvo, šutnja nije priznanje i iz nje se ne smiju izvlačiti zaključci o krivnji. Drugo, pravo se ne mora koristiti u cjelini — moguće je odgovoriti na neka pitanja, a na druga ne. Ipak, djelimično iznošenje odbrane nosi rizik: iskaz se ocjenjuje kao cjelina, pa nepotpuna verzija događaja može ostaviti utisak nedosljednosti.
Zakon je i ovdje predvidio zaštitu u suprotnom smjeru. Ako se osumnjičeni dobrovoljno odrekne prava da ne odgovara na pitanja, mora mu se i tada omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji mu idu u korist (član 92. stav 5.). Ispitivanje ne smije biti usmjereno isključivo na prikupljanje otežavajućih okolnosti.
Pravo na branitelja i njegovo prisustvo ispitivanju
Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo braniti se sam ili uz stručnu pomoć branitelja kojeg sam izabere, a mora mu se osigurati dovoljno vremena za pripremanje odbrane (član 7.). Branitelja može imati tokom cijelog postupka (član 53. stav 1.), a branitelj mora predati punomoć prilikom preduzimanja prve radnje u postupku (član 53. stav 4.).
Ako osumnjičeni sam ne uzme branitelja, mogu mu ga — osim ako se on tome izričito ne protivi — uzeti zakonski zastupnik, bračni odnosno vanbračni drug, krvni srodnik u pravoj liniji, usvojitelj, usvojenik, brat, sestra ili hranitelj (član 53. stav 3.). To je odredba koja u praksi ima veliki značaj kada je osoba lišena slobode i sama ne može angažovati advokata.
Zašto prisustvo branitelja mijenja dokaznu vrijednost iskaza
Ovo je dio koji se najčešće previdi. Prema članu 92. stav 2. tačka c), iskaz koji osumnjičeni da u prisustvu branitelja dopušten je kao dokaz na glavnoj raspravi i može biti pročitan i korišten na glavnoj raspravi i bez njegove saglasnosti.
Praktična posljedica je dvostruka. Prisustvo branitelja štiti osumnjičenog tokom samog ispitivanja, ali istovremeno takav iskaz čini trajnim i teško opozivim dokazom. Iskaz dat uz branitelja ne može se kasnije jednostavno „povući” tvrdnjom da se osumnjičeni predomislio.
Zbog toga odluka o tome da li uopće davati iskaz, i šta tačno reći, treba biti donesena prije ispitivanja i u dogovoru s braniteljem — a ne improvizovana u toku ispitivanja.
Kada je odbrana obavezna
Član 59. ZKP FBiH propisuje situacije u kojima osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branitelja:
- već prilikom prvog ispitivanja, ako je nijem ili gluh, ili ako je osumnjičen za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora (stav 1.);
- prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora i za vrijeme dok pritvor traje (stav 2.);
- nakon podizanja optužnice za krivično djelo za koje se može izreći deset godina zatvora ili teža kazna — u vrijeme dostavljanja optužnice (stav 3.).
Ako u tim slučajevima osumnjičeni sam ne uzme branitelja, niti ga angažuju osobe iz člana 53. stav 3., branitelja će mu postaviti sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija odnosno predsjednik vijeća (stav 4.). Branitelj se može postaviti i kada sud utvrdi da je to zbog složenosti predmeta, mentalnog stanja osumnjičenog ili drugih okolnosti u interesu pravde (stav 5.).
Uz to, u postupku prema maloljetnicima važi posebno pravilo: maloljetnik mora imati branitelja od početka pripremnog postupka (član 364. stav 1.).
Branitelj kada niste u mogućnosti snositi troškove
Osobi koja je lišena slobode postavit će se branitelj na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja ne može snositi troškove odbrane (član 5. stav 2.).
Šire od toga, član 60. predviđa da se, i kada ne postoje uvjeti za obaveznu odbranu, osumnjičenom na njegov zahtjev postavlja branitelj ako prema imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane — pod uvjetom da se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža, ili kada to zahtijevaju interesi pravičnosti bez obzira na propisanu kaznu. Zahtjev se može podnijeti tokom cijelog krivičnog postupka.
Važan detalj: prilikom postavljanja branitelja, osumnjičeni se prvo poziva da sam izabere branitelja sa predočene liste, a tek ako to ne učini, branitelja postavlja sud (član 59. stav 6.).
Odricanje od prava – kako se pravilno bilježi
Osumnjičeni se može dobrovoljno odreći prava iz člana 92. stav 2., ali zakon postavlja stroge uvjete (član 92. stav 3.):
Ispitivanje ne može započeti dok se izjava o odricanju ne zabilježi u zapisnik i dok je osumnjičeni ne potpiše. Odricanje dakle nije usmena formalnost niti se pretpostavlja iz ponašanja osumnjičenog.
Uz to, osumnjičeni se ni pod kojim okolnostima ne može odreći prava na prisustvo branitelja ako je njegova odbrana obavezna.
Zakon predviđa i mogućnost predomišljanja. Ako se osumnjičeni odrekao prava da uzme branitelja, a kasnije izrazi želju da ga uzme, ispitivanje se odmah prekida i nastavlja tek kada osumnjičeni dobije branitelja, kada mu se branitelj postavi, ili ako sam izrazi želju da nastavi odgovarati na pitanja (član 92. stav 4.).
Ako je postupljeno protivno odredbama člana 92., na iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka (član 92. stav 6.).
Zapisnik i snimanje ispitivanja
O svakom ispitivanju osumnjičenog sačinjava se zapisnik, a bitni dijelovi iskaza unose se doslovno. Nakon što je zapisnik sačinjen, osumnjičenom se zapisnik čita i predaje mu se kopija (član 93. stav 1.).
Ispitivanje se, po pravilu, snima na audio ili videotraku, uz uvjete propisane članom 93. stav 2. — među njima da je osumnjičeni na jeziku koji razumije obaviješten da se ispitivanje snima, da se razlog i vrijeme prekida naznače u snimku, te da na kraju ispitivanja dobije mogućnost da pojasni sve što je rekao i doda sve što želi. Zapis s trake prepisuje se nakon završetka ispitivanja, a kopija prijepisa uručuje se osumnjičenom zajedno s kopijom snimljene trake.
Praktično: prije potpisivanja zapisnik treba pažljivo pročitati. Potpis potvrđuje sadržaj, a naknadne primjedbe na tačnost zapisnika teško se dokazuju.
Pravo na jezik i tumača
U krivičnom postupku ravnopravno se koriste bosanski, hrvatski i srpski jezik, a službena pisma su latinica i ćirilica (član 8.). Stranke i drugi učesnici imaju pravo služiti se maternjim jezikom ili jezikom koji razumiju, a ako osoba ne razumije jedan od službenih jezika, osigurat će se usmeno prevođenje — kako izgovorenog, tako i isprava i drugog pisanog dokaznog materijala (član 9. stav 2.).
O tom pravu osoba se poučava prije prvog ispitivanja, a u zapisnik se unosi da je pouka data i kako se učesnik na nju izjasnio (član 9. stav 3.). Prevođenje obavlja sudski tumač (član 9. stav 4.), a ispitivanje osumnjičenog obavlja se preko tumača u slučajevima iz zakona (član 94.).
Uvid u spis tokom istrage
Osumnjičeni ima pravo u toku istrage razmatrati spise i razgledati pribavljene predmete koji mu idu u korist, osim ako bi otkrivanje tih spisa i predmeta moglo dovesti u opasnost cilj istrage (član 92. stav 2. tačka d).
Isto ograničenje važi i za branitelja (član 61. stav 1.). Međutim, kod pritvora postoji izuzetak koji je za odbranu bitan: tužitelj je dužan istovremeno s prijedlogom za određivanje pritvora dostaviti i dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora, radi obavještavanja branitelja (član 61. stav 2.).
Nakon podizanja optužnice osumnjičeni, odnosno optuženi i branitelj imaju pravo uvida u sve spise i dokaze, uz mogućnost fotokopiranja (član 61. st. 3. i 5.).
Ako ste lišeni slobode
Osoba lišena slobode mora se na maternjem jeziku ili jeziku koji razumije odmah obavijestiti o razlozima lišenja slobode i istovremeno, prije prvog ispitivanja, poučiti da nije dužna dati iskaz niti odgovarati na postavljena pitanja, da ima pravo uzeti branitelja kojeg sama izabere, te da ima pravo da njena porodica, konzularni službenik strane države čiji je državljanin ili druga osoba koju ona odredi budu obaviješteni o lišenju slobode (član 5. stav 1.).
Rokovi propisani članom 153. su sljedeći:
- policijski organ dužan je osobu lišenu slobode bez odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata, sprovesti tužitelju (stav 1.); izuzetno, kod krivičnih djela terorizma taj rok iznosi 72 sata (stav 2.);
- ako osoba ne bude sprovedena tužitelju u tim rokovima, pustit će se na slobodu (stav 4.);
- tužitelj je dužan tu osobu ispitati bez odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata, i u tom roku odlučiti hoće li je pustiti na slobodu ili dostaviti obrazloženi prijedlog za određivanje pritvora (stav 5.);
- sudija za prethodni postupak odluku o prijedlogu za određivanje pritvora donosi odmah, a najkasnije u roku od 24 sata (stav 6.).
Protiv rješenja kojim se određuje pritvor pritvorena osoba može podnijeti žalbu, ali žalba ne zadržava izvršenje rješenja (stav 8.); o žalbi vijeće odlučuje u roku od 48 sati od prijema žalbe u sud (stav 9.).
Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru, ima pravo odmah komunicirati s braniteljem, usmeno ili pisano. Tokom razgovora mogu biti promatrani, ali se njihov razgovor ne smije slušati (član 62.).
Najčešće greške u praksi
Davanje iskaza „da se stvar riješi odmah”. Ispitivanje nije prilika za objašnjavanje nesporazuma. Sve izrečeno ulazi u spis i ocjenjuje se kasnije, u kontekstu dokaza koji osumnjičenom u tom trenutku najčešće nisu poznati.
Shvatanje razgovora u policiji kao neformalnog. Ispitivanje koje provodi ovlaštena službena osoba jeste ispitivanje u smislu člana 91.
Odricanje od branitelja radi brzine. Odricanje mora biti zabilježeno i potpisano, ali jednom dat iskaz ostaje u spisu i onda kada se osumnjičeni kasnije predomisli.
Potpisivanje zapisnika bez čitanja. Bitni dijelovi iskaza unose se doslovno; ispravke je najlakše tražiti prije potpisa.
Zanemarivanje prava na tumača. Djelimično razumijevanje jezika nije isto što i razumijevanje pravne terminologije koja se koristi u ispitivanju.
Često postavljana pitanja
Da li sam dužan dati izjavu ako nemam branitelja? Niste. Osumnjičeni nije dužan iznijeti odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja (član 6. stav 3. i član 92. stav 2. tačka a).
Mogu li tražiti prekid ispitivanja da bih angažovao advokata? Da. Ako ste se prethodno odrekli prava na branitelja, a zatim izrazite želju da ga uzmete, ispitivanje se odmah prekida i nastavlja tek kada dobijete branitelja ili vam se on postavi (član 92. stav 4.).
Šta ako ne mogu platiti advokata? Osobi lišenoj slobode postavlja se branitelj na njen zahtjev ako zbog imovnog stanja ne može snositi troškove odbrane (član 5. stav 2.), a član 60. predviđa postavljanje branitelja i u drugim situacijama pod propisanim uvjetima.
Može li se moj iskaz iz istrage koristiti na glavnoj raspravi? Ako je dat u prisustvu branitelja, takav iskaz je dopušten kao dokaz na glavnoj raspravi i može biti pročitan i korišten i bez vaše saglasnosti (član 92. stav 2. tačka c).
Šta ako je pouka izostala ili je ispitivanje provedeno nedozvoljenim sredstvima? Zakon je izričit: na takvom iskazu ne može se zasnivati sudska odluka (član 91. stav 3. i član 92. stav 6.).
Koliko dugo mogu biti zadržan prije nego što izađem pred sud? Policijski organ dužan je osobu lišenu slobode sprovesti tužitelju najkasnije u roku od 24 sata, tužitelj je dužan ispitati je najkasnije u roku od 24 sata, a sudija za prethodni postupak o prijedlogu za pritvor odlučuje najkasnije u roku od 24 sata (član 153.).
Kada je potrebno angažovati advokata
Pravo na branitelja ima smisla iskoristiti prije ispitivanja, a ne nakon njega. Advokatska kancelarija Vejzović pruža pravnu pomoć osumnjičenim i optuženim osobama u krivičnim postupcima pred sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine, uključujući prisustvo ispitivanju u istražnoj fazi.
Kontakt: 061 641 424 | adv.vejzovic@gmail.com Mehmedalije Maka Dizdara, PZC Stupine B11, Tuzla
Autor: Kemal Vejzović, advokat, Advokatska kancelarija Vejzović, Tuzla.
Ovaj tekst ima informativni karakter i predstavlja opći prikaz zakonskih odredbi. Ne predstavlja pravni savjet za konkretan slučaj. Za procjenu vlastite pravne situacije preporučuje se konsultacija s advokatom.