Padovi na zaleđenim ili snijegom prekrivenim površinama predstavljaju jedan od najčešćih uzroka tjelesnih povreda tokom zimskog perioda. Klizave ulice, neodržavani trotoari, zaleđena stepeništa i ulazi u poslovne objekte često dovode do ozbiljnih povreda, uključujući lomove kostiju, uganuća, povrede kičme i dugotrajne zdravstvene posljedice.
U pravnoj praksi često se postavlja pitanje: ko odgovara za štetu nastalu padom na ledu ili snijegu i pod kojim uslovima oštećeno lice ima pravo na naknadu štete. Odgovor zavisi od više faktora, uključujući vrstu površine, obaveze održavanja i konkretne okolnosti slučaja.
Pravni osnov za naknadu štete
Osnov za potraživanje naknade štete zbog pada na ledu ili snijegu nalazi se u Zakonu o obligacionim odnosima (ZOO). Prema općem pravilu, svako ko drugome prouzrokuje štetu dužan je da je naknadi, osim ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.
U ovakvim slučajevima odgovornost se najčešće zasniva na:
- propustu u održavanju površine,
- povredi obaveze dužne pažnje,
- odgovornosti pravnih lica i organa vlasti za rad svojih službi,
- povjerenim komunalnim djelatnostima.
Pad na zaleđenoj površini može predstavljati pravno relevantan štetni događaj ukoliko je do njega došlo zbog neispunjavanja zakonskih ili organizacionih obaveza održavanja.
Pad na ledu ili snijegu kao osnov odgovornosti
Sama činjenica da je došlo do pada nije dovoljna da bi nastala odgovornost. Sudovi u ovim predmetima ispituju da li je površina na kojoj je došlo do pada bila nepropisno održavana, te da li je postojala realna mogućnost da se opasnost spriječi ili umanji.
Od posebnog značaja su sljedeća pitanja:
- da li je postojala obaveza uklanjanja snijega i leda,
- da li je ta obaveza propuštena ili neadekvatno izvršena,
- da li postoji uzročna veza između klizave površine i povrede.
Ako se utvrdi da je do povrede došlo upravo zbog neodržavane ili zaleđene površine, nastaje osnov za naknadu štete.
Javne površine – ulice, trotoari i pješačke zone
Javne površine obuhvataju ulice, trotoare, pješačke staze, trgove i druge prostore namijenjene općoj upotrebi. Tokom zimskog perioda ove površine često postaju izuzetno opasne za kretanje pješaka.
Lokalni propisi u pravilu uređuju da su nadležni organi dužni:
- organizovati zimsku službu,
- pravovremeno uklanjati snijeg i led,
- posipati klizave površine sredstvima protiv klizanja,
- osigurati sigurno kretanje građana.
Ako se ove mjere ne preduzmu u razumnom roku, a lice se povrijedi uslijed klizanja, može postojati odgovornost općine, grada ili komunalne službe za nastalu štetu.
Odgovornost općina, gradova i komunalnih službi
Održavanje javnih površina predstavlja komunalnu djelatnost od javnog interesa, koju obavljaju organi lokalne samouprave ili javna komunalna preduzeća kojima je ta djelatnost povjerena.
Propust u obavljanju ovih poslova ne oslobađa odgovornosti. Sudovi cijene da li su nadležni subjekti:
- reagovali u skladu s vremenskim prilikama,
- poduzeli razumne mjere održavanja,
- imali adekvatnu organizaciju zimske službe.
Snijeg i led se u pravilu ne smatraju višom silom ako su trajali duže vrijeme i ako je postojala mogućnost intervencije. U takvim slučajevima, odgovornost za štetu može snositi organ vlasti ili komunalno preduzeće, odnosno pravno lice, zavisno od mjesta nastanka štetnog događaja.
Odgovornost pravnih lica za padove ispred poslovnih objekata
Posebna kategorija slučajeva odnosi se na padove ispred ili unutar poslovnih objekata, kao što su:
- ulazi u banke, pošte i javne ustanove,
- prilazi trgovačkim i poslovnim centrima,
- stepeništa i platoi u funkciji poslovanja.
Pravna lica imaju obavezu da prostor koji koriste održavaju u sigurnom stanju. Ta obaveza podrazumijeva:
- redovno uklanjanje snijega i leda,
- posipanje klizavih površina,
- postavljanje upozorenja ako opasnost postoji.
Ako je do pada došlo zbog propusta u održavanju, postoji osnov za odgovornost pravnog lica prema pravilima Zakona o obligacionim odnosima.
Odgovornost prema Zakonu o obligacionim odnosima
Prema pravilima ZOO-a, pravno lice odgovara za štetu koju trećim licima prouzrokuju njegovi organi, zaposlenici ili organizacija rada, ako je šteta nastala u vezi s obavljanjem djelatnosti.
U sudskoj praksi se održavanje ulaza i prilaza smatra sastavnim dijelom poslovanja. Neispunjavanje te obaveze sudovi tretiraju kao krivicu pravnog lica, bez obzira na to da li je posao održavanja povjeren trećem licu.
Dokazivanje odgovornosti u parničnom postupku
Da bi ostvarilo pravo na naknadu štete, oštećeno lice mora dokazati:
- postojanje štetnog događaja (pad),
- postojanje zaleđene ili neodržavane površine,
- neispunjena obaveza održavanja klizave površine,
- nastanak povrede i štete,
- uzročnu vezu između propusta i povrede.
Kao dokazi se koriste:
- medicinska dokumentacija,
- zapisnik o uviđaju sa lica mjesta,
- fotografije mjesta događaja,
- iskazi svjedoka,
- meteorološki podaci,
- zapisnici nadležnih službi.
Vrste štete koje se mogu potraživati
U ovim slučajevima moguće je potraživati:
Materijalnu štetu
- troškove liječenja i rehabilitacije,
- izgubljenu zaradu,
- troškove pomoći i njege
- oštećeni predmeti prilikom pada (mobitel, sat) i drugo
Nematerijalnu štetu
- naknadu za pretrpljene fizičke bolove,
- naknadu za strah,
- naknadu zbog smanjenja životne aktivnosti i slično
Visina naknade zavisi od težine povrede i trajanja posljedica.
Doprinos oštećenog i umanjenje naknade
Sud može umanjiti iznos naknade ako utvrdi da je oštećeno lice doprinijelo nastanku štete, kakva situacija bi se mogla desiti ukoliko je postojala očišćena površina, a oštećeni se ipak kretao klizavom površinom, iako je ima objektivnu mogućnost da je izbjegne.
Međutim, sama činjenica da su vladali zimski uslovi ne oslobađa odgovorne subjekte obaveze održavanja površina.
Zaključak
Pad na ledu ili snijegu može predstavljati osnov za ostvarivanje naknade štete, posebno kada je posljedica neodržavanih javnih površina ili prilaza poslovnim objektima. Općine, gradovi, komunalne službe i pravna lica imaju zakonsku obavezu da osiguraju sigurnost prostora koji je u njihovoj nadležnosti ili upotrebi.
Ukoliko je ta obaveza propuštena, oštećeno lice ima pravo da zahtijeva naknadu materijalne i nematerijalne štete, uz ispunjenje zakonskih uslova i adekvatno dokazivanje.