U savremenom pravnom sistemu, zaštita fizičke sigurnosti građana predstavlja jednu od temeljnih obaveza države i njenih organa. Kada organi vlasti – posebno policijske strukture – ne preduzmu potrebne mjere da spriječe predvidive oblike nasilja ili nereda, njihov propust može predstavljati osnov odštetne odgovornosti javnopravnog subjekta, odnosno Kantona kao jedinice vlasti.
Ovaj princip je jasno izražen u presudi Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000261 09 Rev od 17.02.2011. godine, kojom je zauzet sljedeći pravni stav:
„PROPUST NADLEŽNIH POLICIJSKIH SNAGA DA NA ODGOVARAJUĆI NAČIN
ZAŠTITE RASKRSNICU NA KOJOJ JE TUŽITELJ ZADOBIO TJELESNU POVREDU
USLIJED AKATA NASILJA ZASNIVA ODŠTETNU ODGOVORNOST KANTONA I
USLIJED NEPRAVILNOG RADA NJEGOVOG ORGANA.“
Činjenična osnova slučaja
Iz obrazloženja presude proizlazi da je tužitelj 21. augusta 2002. godine prisustvovao fudbalskoj utakmici između reprezentacija Bosne i Hercegovine i tadašnje Jugoslavije, odigranoj na stadionu Koševo u Sarajevu. Nakon utakmice, vozeći se sa drugotužiteljicom, došao je do raskrsnice ulica Patriotske lige i Bolnička – lokacije udaljene oko 500 metara od stadiona – gdje je došlo do saobraćajne nezgode i fizičkog napada od strane grupe navijača.
Navijači su, u trenutku kada je vozilo stalo, gađali kamenjem automobil u kojem se nalazio tužitelj. Tom prilikom, tužitelj je zadobio tešku povredu oka – gubitak vida na lijevom oku, što je rezultiralo 33% smanjenjem opće životne aktivnosti i trajnim fizičkim oštećenjem.
Iz spisa proizlazi da je Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo bilo blagovremeno obaviješteno o održavanju utakmice i mogućim rizicima od nereda. Organ drugotuženog (MUP KS) je čak sačinio Plan fizičkog, operativnog, KDZ i saobraćajnog osiguranja događaja, u kojem je raskrsnica Patriotske lige i Bolnička bila označena kao tačka od posebnog značaja koja treba biti pod zaštitom.
Međutim, u trenutku incidenta na toj lokaciji nije bilo dovoljno policijskih službenika, što je omogućilo nasilnicima da izvrše napad i nanesu tužitelju teške tjelesne povrede.
Pravni osnov – odgovornost Kantona zbog propusta organa vlasti
Vrhovni sud Federacije BiH potvrdio je da su nižestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, konkretno odredbe:
- člana 4. Ustava Federacije BiH,
- člana 12. tačka 6. Zakona o unutrašnjim poslovima Kantona Sarajevo,
- te člana 180. i 172. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO).
Na osnovu tih propisa, sud je zaključio da je Kanton Sarajevo odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio „kao posljedicu štetnog događaja od 21.08.2002. godine“.
Vrhovni sud je dodatno pojasnio:
„…po ocjeni ovog suda, drugotužena je u konkretnom slučaju odgovorna i po odredbi člana 172. Zakona o obligacionim odnosima zbog nezakonitog rada svog organa. Prvotužitelj je tjelesnu povredu zadobio usljed akta nasilja veće grupe navijača na raskrsnici koja se nalazi udaljena 500 metara od stadiona. Prvotuženi je kao organizator fudbalske utakmice blagovremeno obavijestio MUP KS (organ drugotuženog) o vremenu odigravanja iste, što ukazuje da je očekivao da bi moglo doći do nasilja i nereda.“
Sud je zatim zaključio da je propust policije da osigura raskrsnicu — uprkos postojanju plana zaštite i jasne mogućnosti predviđanja nasilja — nezakonit rad organa u smislu člana 172. ZOO, koji propisuje da pravno lice odgovara za štetu koju prouzrokuje nezakonitim ili nepravilnim radom svog organa.
Koncept „nepravilnog rada organa“ u smislu člana 172. ZOO
Odredba člana 172. ZOO ima poseban značaj u slučajevima kada se radi o šteti prouzrokovanoj postupanjem organa vlasti, jer se u tim situacijama ne primjenjuje klasična odgovornost na osnovu krivice, već odgovornost po osnovu nepravilnog rada.
Nepravilni rad postoji kada:
- organ ne preduzme radnju koju je bio dužan preduzeti,
- ili je preduzme na način koji nije u skladu sa zakonom, pravilima službe ili planom rada.
U ovom slučaju, policijski organ je imao zakonsku i faktičku obavezu da zaštiti raskrsnicu, jer je unaprijed bilo poznato da se radi o događaju povećanog rizika od nasilja. Izostanak dovoljnog broja službenih lica na kritičnoj lokaciji predstavljao je očigledan propust i povredu dužnosti organa javne vlasti.
Vrhovni sud je time potvrdio da javnopravni subjekt (Kanton) ne može izbjeći odgovornost pozivanjem na autonomiju policije, jer je ta služba organ Kantona u smislu člana 172. ZOO.
Pravna priroda odgovornosti – objektivni pristup
Vrhovni sud nije zahtijevao dokazivanje krivice pojedinog policijskog službenika, već je primijenio objektivni standard odgovornosti organa vlasti. To znači da je dovoljno dokazati da:
- je postojala zakonska obaveza postupanja,
- organ nije postupio na odgovarajući način,
- i da je između propusta i štete postojala uzročna veza.
Time je sud potvrdio da se u sferi javne odgovornosti ne traži subjektivna krivica, jer bi to dovelo do neefikasne zaštite građana. Umjesto toga, država i njeni organi odgovaraju za štetu nastalu usljed nečinjenja ili pogrešnog činjenja, kada je takvo postupanje bilo protivno zakonu ili službenom planu.
Značaj za građane i praksu
Ovaj slučaj ima dalekosežan značaj za zaštitu prava građana u Bosni i Hercegovini, jer:
- potvrđuje da država nije iznad odgovornosti,
- utvrđuje da propusti policije mogu biti osnova naknade štete,
- te jasno uspostavlja princip uzročne veze između propusta organa i nastale štete.
Na taj način, sudska praksa osigurava građanima efektivno pravno sredstvo protiv štetnih posljedica neprofesionalnog, nemarnog ili pasivnog postupanja organa vlasti.
Dokazni standard i uzročna veza
Sud je posebno naglasio potrebu postojanja jasne uzročne veze između propusta i štetnog događaja. U ovom predmetu, taj kontinuitet je bio nesporan:
- policija je imala plan zaštite,
- predvidjela je rizik upravo na toj raskrsnici,
- nije osigurala dovoljan broj službenika,
- a nasilje se desilo upravo tamo.
Stoga je uzročna veza bila neposredna i predvidiva, što je osnov za zaključak da je propust organa bio uzrok nastale štete.
Zaključna razmatranja
Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 P 000261 09 Rev od 17.02.2011. godine predstavlja važan presedan u pogledu odgovornosti javnopravnih subjekata za propuste svojih organa, naročito u situacijama gdje propust dovodi do tjelesnih povreda građana.
Sud je ovim stavom jasno poručio da:
- organi vlasti imaju pozitivnu obavezu da djeluju kada postoji poznata i predvidiva opasnost po sigurnost građana,
- nepostupanje u skladu s planom ili zakonom predstavlja nepravilni rad organa u smislu člana 172. ZOO,
- a odgovornost za takav propust snosi Kanton kao javnopravni subjekt.
Ovaj pravni stav istovremeno jača vladavinu prava i povjerenje građana u institucije, jer potvrđuje da se odgovornost države proteže i na slučajeve propusta, a ne samo na aktivna nezakonita postupanja.