U Federaciji Bosne i Hercegovine postoji niz pravnih situacija u kojima dolazi do štete na građevinskim objektima zbog rudarskih radova koji se izvode u blizini naseljenih područja. Vlasnici kuća u takvim zonama često se suočavaju s pucanjem zidova, slijeganjem temelja ili oštećenjem objekata, a nerijetko se postavlja pitanje – ko je odgovoran za nastalu štetu?
U praksi se odgovornost pokušava prebaciti između rudnika i općine, zavisno od okolnosti. Međutim, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine zauzeo je nedvosmislen stav o ovom pitanju, koji je od velikog značaja za buduće slučajeve u kojima je šteta nastala na objektima zbog rudarskih radova.
Stav Vrhovnog suda FBiH
U presudi broj 32 0 P 042962 15 Rev od 13.10.2015. godine, Vrhovni sud Federacije BiH je iznio sljedeći stav:
“OPĆINA ODGOVARA ZA ŠTETU PROUZROKOVANU OŠTEĆENJEM GRAĐEVINSKIH
OBJEKATA USLJED IZVOĐENJA RUDARSKIH RADOVA, PO NAČELU
ODGOVORNOSTI ZA POSTUPKE ORGANA AKO JE NJEN ORGAN IZDAO
GRAĐEVINSKU DOZVOLU, UPRKOS TOME ŠTO JE ZNAO, ILI PREMA
OKOLNOSTIMA MOGAO ZNATI, DA SE ZAHTJEV INVESTITORA ODNOSI NA
GRAĐENJE NA RUDARSKOM EKSPLOATACIONOM POLJU, A PRETHODNO NIJE
PRIBAVIO MIŠLJENJE RUDARSKE ORGANIZACIJE O MOGUĆNOSTI PODIZANJA
GRAĐEVINSKIH OBJEKATA, S OBZIROM NA RUDARSKE RADOVE, KADA SE
TAKVO MIŠLJENJE TRAŽILO PO ZAKONU. U TOM SLUČAJU, ODGOVORNOST
RUDNIKA JE ISKLJUČENA.Iz obrazloženja:
Protivno stanovištu revizije, nižestepeni sudovi su pravilno ocijenili da postoji odgovornost I-tužene općine za spornu štetu na kući tužitelja s obzirom da je nadležni organ njenog prednika izdao (05.03.1986.g.) odobrenje za građenje na zemljištu u granicama eksploatacionog polja, a predhodno da nije pribavljeno mišljenje rudarske organizacije shodno
članu 40. stav 1. Zakona o rudarstvu (na pravnoj snazi u vrijeme davanja odobrenja za građenje).Ovo, neovisno od toga što tužitelji, kao investitori nisu priložili mišljenje rudarske organizacije, jer općinski organ nije to od njih zahtijevao naknadno, a prije izdavanja odobrenja za građenje znao je za ranije proglašeno eksploataciono polje (10.08.1962.g.). Da je to mišljenje pribavio, znao bi da li je moguće izdati odobrenje za građenje i zavisno od toga donio bi odgovarajuću
odluku koja je mogla biti i drugačija od donijete, i ne može stoga odgovornost prebaciti na II tuženog, a kako to pravilno zaključuje drugostepeni sud. Ne mogu se prihvatiti kao osnovane tvrdnje revizije I-tužene da je drugostepeni sud propustio sankcionisati pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane prvostepenog suda kroz navode da je građevinskim vještačenjem utvrđeno da su tužitelji odstupili od projekta za kojeg sudobili građevinsku dozvolu.
Ovo, jer pojašnjem tog nalaza i mišljenja na glavnoj raspravi (18.04.2014.g.) vještak građevinske struke je zaključio da bespravno dograđeni dio objekta (graža i terasa) nemaju uticaja na nastanak oštećenja. Takođe, iako je tačno, da nakon završetka stambenog objekta tužitelji nisu pribavili upotrebnu dozvolu, to samo po sebi, ne može biti osnov njihove subjektivne odgovornosti, a kako to revizija neosnovano smatra. Protivno stanovištu revizije, po mišljenju i ovog suda, pitanje odgovornosti za štetu prouzrokovanu izvođenjem rudarskih radova na građevinskim objektima izgrađenim na
eksplatacionom rudnom polju, od perioda kada, prema pozitivnim propisima, je bila predviđena obaveza pribavljanja građevinske dozvole za njihovu izgradnju, treba prosuđivati prema tome, da li je nadležni organ u vrijeme izdavanja te dozvole, znao, ili je prema konkretnim okolnostima mogao znati da se zahtjev investitora odnosi na građenje na eksplatacionom polju. U slučaju da je znao, općina odgovara za štetu po načelu odgovornosti za postupke organa (čl.172.st.1. ZOO). Kako se nadležni organ pasivno držao uprkos izričite obaveze da mora, prije izdavanja odobrenja
za izgradnju građevinskog objekta, pribaviti mišljenje rudarske organizacije o mogućnosti podizanja građevinskog objekta s obzirom na rudarske radove (čl. 40. st. 1. Zakona o rudarstvu), to je tim propustom općina preuzla rizik za oštećenja objekta uslijed izvođenja rudarskih radova i stoga je odgovorna za naknadu te štete, a odgovornost II-tuženog (rudnika) je isključena. Zakonodavac je izričito odredio da nadleženi organ neće izdati odobrenje za izgradnju
građevinskog objekta ako prema obrazloženom mišljenju rudarske organizacije može nastati šteta uslijed izvođenja rudarskih radova (čl. 40. st. 2. Zakona o rudarstvu), pa iako su tačni navodi revizije I-tužene da su rudarski radovi uzrok oštećenja stambenog objekta tužitelja, to u okolnostima predmetnog slučaja, ne znači da postoji odštetna odgovornost II-tuženog, a kako su to pravilno zaključili nižestepeni sudovi.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 32 0 P 042962 15 Rev od
13.10.2015. godine)”
Tumačenje presude – pravni osnov odgovornosti općine
Vrhovni sud Federacije BiH ovom presudom je potvrdio da općina, kao pravno lice javne vlasti, odgovara za štetu koju uzrokuje nezakonitim ili nepravilnim radom svog organa, u skladu sa članom 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO), koji propisuje da pravno lice odgovara za štetu koju prouzrokuje njegov organ u vršenju svojih funkcija.
U konkretnom slučaju, nadležni općinski organ je izdao građevinsku dozvolu bez pribavljanja obaveznog mišljenja rudarske organizacije, iako je znao da se zemljište nalazi unutar granica rudarskog eksploatacionog polja. Time je prekršena zakonska obaveza iz tada važećeg člana 40. Zakona o rudarstvu, prema kojem je bilo zabranjeno izdati dozvolu bez prethodnog pozitivnog mišljenja rudarske organizacije.
Sud je jasno naglasio da se odgovornost ne može prebaciti na rudnik, jer rudnik nije bio učesnik u postupku izdavanja dozvole, niti je mogao spriječiti općinski organ da izda nezakonito odobrenje. Time je rudnik, iako je njegov rad indirektno uzrokovao fizičku štetu, oslobođen pravne odgovornosti, jer je do štete došlo kao posljedica nezakonitog izdavanja dozvole od strane općine.
Odnos između uzroka i pravne odgovornosti
Ono što ovu presudu čini posebno značajnom jeste jasno razgraničenje između faktičkog uzroka (rudarski radovi) i pravnog uzroka (propust općine da postupi po zakonu).
Sud navodi da, iako je tačno da su rudarski radovi uzrokovali fizičku štetu na objektu, pravna odgovornost ne pripada rudniku jer se propust nalazi na strani organa vlasti koji je izdao dozvolu protivno zakonskoj proceduri.
Drugim riječima, odgovornost ne prati uzrok štete, već pravni propust koji je omogućio da do štete dođe. Ovo tumačenje je od izuzetnog značaja jer potvrđuje načelo da javna vlast ne može izbjeći odgovornost za štetu prouzrokovanu njenim nezakonitim radom.
Uloga mišljenja rudarske organizacije
Mišljenje rudarske organizacije ima preventivni karakter – ono predstavlja stručnu procjenu o mogućnosti i sigurnosti izgradnje objekta na zemljištu koje se nalazi iznad rudarskih eksploatacija.
Općina je, prema zakonu, bila obavezna pribaviti to mišljenje prije nego što izda građevinsku dozvolu. Nečinjenjem u tom pogledu, organ općine je preuzeo rizik za sve posljedice koje mogu nastati uslijed rudarskih radova.
Vrhovni sud je istakao da se ovakav propust ne može pravdati eventualnim propustima investitora (npr. neizdavanje upotrebne dozvole, manja odstupanja od projekta itd.), jer su ti elementi irelevantni za pitanje uzročne veze između nezakonitog izdavanja dozvole i nastale štete.
Posljedice presude po praksu
Ova presuda ima značajan praktični efekat za sve građane koji žive u područjima rudarske eksploatacije (npr. Tuzlanski kanton, Zeničko-dobojski kanton, Breza, Banovići, Kakanj itd.), jer im omogućava da, u slučaju oštećenja objekata, ostvare pravo na naknadu štete od općine ako se utvrdi da je dozvola izdata suprotno zakonu.
Takođe, presuda ima i preventivni karakter za općinske organe. Ona jasno poručuje da organi koji izdaju građevinske dozvole moraju provjeriti sve tehničke i zakonske uslove, uključujući pribavljanje mišljenja relevantnih institucija, kako bi izbjegli potencijalnu odgovornost.
Odgovornost javnih organa – šira primjena
Načelo koje je Vrhovni sud primijenio u ovom slučaju ima širu primjenu i može se odnositi na bilo koju situaciju u kojoj organ vlasti izda dozvolu ili rješenje bez zakonskih pretpostavki.
U svim takvim slučajevima, ako nastane šteta, odgovornost snosi organ koji je izdao akt, a ne subjekt koji je kasnije faktički prouzrokovao štetu (npr. izvođač radova, rudnik, građevinska firma itd.).
Zaključak
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine ovom presudom je uspostavio važan standard zaštite građana od štete izazvane nezakonitim postupanjem organa vlasti.
Kroz detaljno obrazloženje, sud je potvrdio da je općina, kao izdavalac građevinske dozvole, dužna postupati s dužnom pažnjom i u skladu sa zakonom, te da svaka povreda te obaveze povlači odgovornost za štetu.
Ova presuda je orijentir i za buduće predmete u kojima se ispituje odgovornost javne vlasti i pruža jasne smjernice građanima i pravnim stručnjacima u zaštiti prava oštećenih lica.
Advokatska kancelarija Kemal Vejzović pruža stručne usluge zastupanja i savjetovanja u postupcima naknade štete, uključujući složene predmete koji se odnose na odgovornost općina, rudnika i drugih pravnih lica zbog oštećenja građevinskih objekata usljed rudarskih radova ili drugih uzroka.