U SAOBRAĆAJNOJ NEZGODI SUDJELUJE SVAKO VOZILO KOJE JE DOPRINIJELO RAZVOJU SITUACIJE KOJA JE DOVELA DO NEZGODE. KADA JE ŠTETA NA VOZILU TUŽITELJA PROUZROKOVANA SKRIVLJENIM POSTUPANJEM IMALACA DVA RAZLIČITA MOTORNA VOZILA, TADA TUŽITELJU NE PRIPADA PRAVO NA POTPUNU NAKNADU ŠTETE SAMO OD JEDNOG IMAOCA VOZILA, VEĆ SAMO U DIJELU U KOJEM JE ON DOPRINIJEO PROUZROKOVANOJ ŠTETI.
Iz obrazloženja:
U toku postupka nižestepeni sudovi su utvrdili da je dana 13.10.1999. godine na magistralnoj cesti N. G.-P. došlo do saobraćajne nezgode u kojoj su učestvovala tri vozila i to: traktor IMT reg. oznake P. – 2481 sa prikolicom bez reg. oznaka i signalnih uređaja, putnički automobil Opel Astra, reg br. LJ – F6-157 i teretno vozilo MAN-361 reg. br. ZG-8759-J sa priključnim vozilom ZG-209-PG u vlasništvu tužitelja. Traktor se kretao uz desnu ivicu kolovoza u pravcu svog kretanja, dok mu je u susret dolazilo teretno vozilo MAN sa upaljenim svjetlima pošto je bila noć. Iza traktora brzinom od 107 km/h kretao se putnički automobil Opel Astra; vozač tog vozila nije primijetio neosvjetljeni traktor, pa ga je sustigao, udario u lijevu gumu traktorske prikolice, a zatim zbog tog ekscentričnog udara, došlo je do otkidanja zadnjeg trapa prikolice i rotacije, nakon čega dolazi do intenzivnog kočenja putničkog automobila i prelaska na lijevu kolovoznu traku gdje dalje dolazi do čeonog kontakta putničkog i teretnog vozila (direktnog sudara), a zbog potrošene kinetičke energije putničkog vozila, teretno vozilo u pravcu svog kretanja gura putničko vozilo u dužini od oko 11 m, nakon čega dolazi do zaustavljanja vozila. „Opel Astra“ bilo je osigurano po polici osiguranja kod „T.-Z.S.“ Lj. po polici osiguranja broj: 09-964337, a koje je kod Nacionalnog biroa BiH osigurano i u sistemu zelene karte. Prema nalazu sudskog vještaka saobraćajne struke osnovni uzrok nastanka nezgode je nepostojanje signalizacije na zadnjoj strani traktora, a da bi nezgoda bila izbjegnuta, putničko vozilo „Opel Astra“ trebalo se kretati brzinom manjom od 55 km/sat. Visina materijalne štete na teretnom vozilu MAN obračunata je u iznosu od 15.114,00 KM, a troškovi transporta tog havarisanog vozila sa prikolicom (jer nije bilo u voznom stanju) čine iznos od 1.320,00 KM. U radnjama vozača teretnog vozila nije bilo doprinosa nastanku nezgode. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je udovoljio tužbenom zahtjevu uzimajući u obzir da su vozač traktora i vozilo „Opel Astra“ za ovaj udes odgovorni u omjeru po 50%. Pri tome je prvostepeni sud shvatanja da tužitelju ne pripada pravo na potpunu naknadu štete samo od vozača putničkog motornog vozila, već da mu pripada pravo na naknadu u omjeru koji odgovara prouzrokovanoj šteti od strane vozača motornog vozila „Opel Astra“. Suprotno shvatanju prvostepenog suda, drugostepeni sud je tužbenom zahtjevu udovoljio u cijelosti, uz obrazloženje da je u konkretnoj situaciji valjalo primjeniti odredbu čl. 206. st. 1. ZOO, prema kojoj za štetu koju je zajedno uzrokovalo više osoba svi sudionici odgovaraju solidarno, pa budući da iz činjeničnog stanja proizilazi da su predmetnu štetu prouzrokovali vozači putničkog vozila „Opel Astra“ i vozač traktora sa prikolicom, to za predmetnu štetu solidarno odgovaraju imaoci navedena dva vozila. Pri tome se drugostepeni sud poziva na član 414. ZOO, prema kojem svaki dužnik solidarne obaveze odgovara povjeriocu za cijelu obavezu, a povjerilac može zahtijevati njeno ispunjenje od svakog solidarnog dužnika sve dok ta obaveza ne bude potpuno ispunjena. Ovaj sud prihvata pravno stanovište prvostepenog suda, jer se predmetna šteta ima raspraviti sa stanovišta primjene čl. 178. st. 2. ZOO.
Naime, prema odredbi čl. 178. st. 2. ZOO propisano je da ako postoji obostrana krivica, svaki imalac odgovara za ukupnu štetu koju su oni pretrpili srazmjerno stepenu svoje
krivice. Smisao navedene zakonske odredbe valja shvatiti tako da se radi o slučajevima saobraćajnih nezgoda u kojima je učestvovalo najmanje dva ili više motornih vozila u
pokretu, a što proizilazi i iz samog naslova iznad čl. 178. ZOO, koji nosi naziv: „Odgovornost u slučaju udesa izazvanog motornim vozilima u pokretu“. Dakle, zakonodavac dozvoljava mogućnost da se odgovornost za štetu od motornih vozila podijeli između imaoca motornih vozila i oštećenog srazmjerno njihovom doprinosu nastanku saobraćajne nezgode. U suprotnom, ako je šteta nastupila samo od djelovanja jednog motornog vozila, uz uslov da njegovo štetno djelovanje nije u uzročnoj vezi sa djelovanjem nekog drugog motornog vozila, neće se raditi o ovom slučaju odštetne odgovornosti, niti će se isti prosuđivati po pravilima koja su sadržana u čl. 178. st. 2. ZOO. Stoga je neutemeljen pravni zaključak drugostepenog suda da u predmetnom slučaju treba primijeniti odredbe koje se odnose na solidarnu odgovornost. Predmetna šteta na vozilu tužitelja posljedica je povezane uzročne veze (jedinstvenog kauzalnog neksusa) štetnih radnji nastalih između motornog vozila „Opel Astra“ (osiguranika tuženog) i traktora sa prikolicom. Dakle, u okolnostima predmetnog slučaja, kada je utvrđeno da je do štete na vozilu tužitelja došlo skrivljenim postupanjem navedena dva vozila (vozač traktora je vozio bez signalizacije na prikolici, a osiguranik tuženog je vozio nepropisnom brzinom od 107 km/h i nakon udara u prikolicu traktora skrenuo na lijevu strana kolovoza kojom prilikom se sudario sa vozilom tužitelja), krivica jednog imaoca motornog vozila ne isključuje odgovornost drugog sudionika u udesu, pa je prvostepeni sud primjenom čl. 178. st. 2. ZOO, izveo valjan pravni zaključak da tužitelju ne pripada pravo na potpunu naknadu štete samo od vozača putničkog motornog vozila („Opel Astra“), već samo u dijelu u kojem je on doprinio prouzrokovanoj šteti. Pri tome je prvostepeni sud pravilno ocijenio nalaz sudskog vještaka saobraćajne struke i ustanovio da je doprinos tuženog predmetnoj šteti u procentu 50%.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 022929 11
Rev od 22.05.2012. godine)