Ukratko
- Strane sudske odluke proizvode pravno dejstvo u BiH samo ako je prizna domaći sud.
- Uz zahtjev se obavezno prilaže potvrda o pravosnažnosti po pravu države u kojoj je odluka donesena, a za izvršenje i potvrda o izvršnosti.
- Rok za žalbu protiv rješenja o priznanju je 15 dana.
- Uzajamnost se pretpostavlja dok se suprotno ne dokaže, a kod bračnih sporova i sporova o očinstvu nije ni uslov.
Presuda iz inostranstva u BiH ne vrijedi sama po sebi
Ovo je situacija koja se ponavlja u praksi. Bračni par iz dijaspore koji se razveo pred inostranim sudom prije deset godina. U inostranstvu su odavno razvedeni, oboje su se možda ponovo vjenčali. Zatim jedno od njih dođe u BiH da riješi nasljedstvo ili proda nekretninu i sazna da je ovdje i dalje u braku, jer razvod nikad nije priznat, odnosno presuda nije priznata i provedena pred domaćim organima.
Isto vrijedi za presude o alimentaciji, o povjeravanju djece, o naknadi štete, i za sve druge odluke stranih sudova.
Pravilo je izričito: strana sudska odluka izjednačuje se s odlukom domaćeg suda i proizvodi pravno dejstvo samo ako je prizna domaći sud (član 86. stav 1.).
Koji propis se primjenjuje u BiH
Hrvatska je 2019. dobila novi Zakon o međunarodnom privatnom pravu. Srbija ima svoja rješenja. Bosna i Hercegovina i dalje primjenjuje Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Sl. list SFRJ” br. 43/82 i 72/82), preuzet Uredbom sa zakonskom snagom („Sl. list R BiH” br. 2/92 i 13/94).
Prednost međunarodnih ugovora. Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se ako je odnos regulisan međunarodnim ugovorom (član 3.). BiH je sukcesijom preuzela niz bilateralnih ugovora o pravnoj pomoći, pa u svakom konkretnom predmetu prvo treba provjeriti postoji li ugovor s državom u kojoj je odluka donesena — jer on ima prednost.
Šta se sve smatra stranom sudskom odlukom
Pojam je širi nego što se pretpostavlja. Prema članu 86.:
- presuda stranog suda (stav 1.);
- poravnanje zaključeno pred sudom — sudsko poravnanje (stav 2.);
- odluka drugog organa koja je u državi u kojoj je donesena izjednačena sa sudskom odlukom odnosno sudskim poravnanjem, ako se njome uređuju odnosi iz člana 1. zakona (stav 3.).
Treći slučaj je za dijasporu posebno važan: u nizu država o razvodu, alimentaciji ili starateljstvu odlučuju organi koji nisu sudovi. Takve odluke mogu biti priznate ako su u toj državi izjednačene sa sudskom odlukom.
Šta se prilaže uz zahtjev za priznanje strane sudske odluke
Strana sudska odluka priznat će se ako je podnosilac zahtjeva uz nju podnio i potvrdu nadležnog stranog suda odnosno drugog organa o pravosnažnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena (član 87.).
Ovo je najčešći razlog zbog kojeg zahtjevi propadaju. Nije dovoljno donijeti presudu, potrebna je posebna potvrda da je pravosnažna, izdata od organa koji ju je donio, po pravu te države.
Za izvršenje strane sudske odluke primjenjuju se iste odredbe, uz dodatni uslov: podnosilac zahtjeva, pored potvrde iz člana 87., treba podnijeti i potvrdu o izvršnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena (član 96.).
Razlika je bitna. Priznanje čini odluku pravno djelotvornom u BiH. Izvršenje je sljedeći korak, kada se na osnovu nje traži prinudna naplata ili druga radnja.
Razlozi zbog kojih se priznanje odbija
Zakon ih navodi taksativno, u članovima 88. do 92.
Nemogućnost učešća u postupku (član 88.). Sud će odbiti priznanje ako povodom prigovora lica protiv koga je odluka donesena utvrdi da to lice nije moglo učestvovati u postupku zbog nepravilnosti u postupku.
Naročito će se smatrati da lice nije moglo učestvovati ako mu poziv, tužba ili rješenje kojim je postupak započet nije bilo lično dostavljeno, odnosno ako lično dostavljanje uopće nije ni pokušano, osim ako se na bilo koji način upustilo u raspravljanje o glavnoj stvari u prvostepenom postupku.
Ovo je najčešći osnov za osporavanje. Presude donesene protiv osobe koja o postupku nije znala, jer je poziv dostavljen na staru adresu ili putem oglasa, ovdje se ruše.
Isključiva nadležnost domaćeg suda (član 89.). Odluka se neće priznati ako u toj stvari postoji isključiva nadležnost domaćeg suda ili drugog organa.
Ali postoji važan izuzetak: ako tuženi traži priznanje odluke donesene u bračnom sporu, ili to traži tužilac a tuženi se ne protivi, isključiva nadležnost domaćeg suda nije smetnja za priznanje (stav 2.).
Već presuđena stvar (član 90.). Odluka se neće priznati ako je u istoj stvari domaći sud ili drugi organ donio pravosnažnu odluku, ili ako je u BiH već priznata neka druga strana odluka donesena u istoj stvari.
Ako je pred domaćim sudom u toku ranije pokrenuta parnica u istoj pravnoj stvari i među istim strankama, sud će zastati s priznanjem do pravosnažnog okončanja te parnice.
Javni poredak (član 91.). Odluka se neće priznati ako je u suprotnosti s osnovama uređenja utvrđenim ustavom.
Uzajamnost (član 92.). Odluka se neće priznati ako ne postoji uzajamnost. Ali zakon ovaj uslov znatno ublažava:
- nepostojanje uzajamnosti nije smetnja za priznanje odluke donesene u bračnom sporu i u sporu radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva odnosno materinstva;
- nije smetnja ni kada priznanje ili izvršenje traži državljanin BiH;
- postojanje uzajamnosti se pretpostavlja dok se suprotno ne dokaže, a u slučaju sumnje objašnjenje daje organ nadležan za poslove pravde.
Praktično: za bh. državljanina i za bračne sporove uzajamnost gotovo nikad nije prepreka.
Posebna pravila kod ličnog stanja
Odluke koje se tiču ličnog stanja imaju blaži režim.
Član 94. stav 1.: odluke stranih sudova koje se odnose na lično stanje državljanina države čija je odluka u pitanju priznaju se bez preispitivanja po članovima 89., 91. i 92., dakle bez provjere isključive nadležnosti, javnog poretka i uzajamnosti.
Ali ako nadležni organ smatra da se strana odluka odnosi na lično stanje državljanina BiH, takva odluka podliježe preispitivanju po članovima 87. do 92. (stav 2.).
Član 93.: ako je pri odlučivanju o ličnom stanju državljanina BiH trebalo primijeniti domaće pravo, strana odluka priznat će se i kad je primijenjeno strano pravo, pod uslovom da ta odluka bitno ne odstupa od domaćeg prava koje se primjenjuje na takav odnos.
Član 95.: ako se odluka odnosi na lično stanje stranaca koji nisu državljani države koja ju je donijela, priznat će se samo ako ispunjava uslove za priznanje u državi čiji su ti ljudi državljani.
Za dijasporu ovo znači: razvod dvoje bh. državljana pred njemačkim sudom prolazi punu provjeru po čl. 87–92, dok razvod u kojem je jedan supružnik njemački državljanin može ići lakšim putem.
Kako teče postupak
Mjesna nadležnost. Nadležan je sud na čijem području treba sprovesti postupak priznanja odnosno izvršenja (član 101. stav 1.).
Obim ispitivanja. Sud se ograničava na to da ispita postoje li uslovi iz članova 86. do 100. Ako smatra potrebnim, može tražiti objašnjenje kako od suda koji je donio odluku, tako i od stranaka (stav 2.).
Ovo je ključno za razumijevanje prirode postupka: sud ne preispituje meritum. Ne utvrđuje ponovo činjenice, ne cijeni dokaze i ne ocjenjuje je li strani sud dobro presudio. Ispituje isključivo formalne uslove.
Žalba. Protiv rješenja o priznanju odnosno izvršenju stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostavljanja rješenja, a o njoj odlučuje drugostepeni sud (st. 3. i 4.).
Priznanje kao prethodno pitanje. Ako o priznanju nije doneseno posebno rješenje, svaki sud može o priznanju rješavati kao o prethodnom pitanju, ali samo s dejstvom za taj postupak (stav 5.).
To je važno ograničenje. Ako je u ostavinskom postupku strana presuda priznata kao prethodno pitanje, to vrijedi samo za taj postupak; za upis u matične knjige ili za drugi predmet treba posebno rješenje.
Ko može tražiti. Priznanje odluke stranog suda u stvarima koje se odnose na lično stanje ovlašten je tražiti svako ko za to ima pravni interes (stav 6.).
Strane arbitražne odluke
Za privredne subjekte relevantan je i drugi dio ove materije.
Stranom arbitražnom odlukom smatra se odluka koja nije donesena u BiH, a i odluka donesena u BiH pri čijem je donošenju primijenjeno strano procesno pravo, ako to nije u suprotnosti s prisilnim propisima (član 97.).
Uz zahtjev se podnosi izvorna odluka arbitraže ili ovjeren prijepis i izvorni ugovor o arbitraži ili ovjeren prijepis; ako nisu na jeziku u službenoj upotrebi suda, prilaže se prijevod ovlaštene osobe (član 98.).
Član 99. navodi jedanaest razloga za odbijanje, među njima da se predmet spora ne može podvrgnuti arbitraži, da postoji isključiva nadležnost domaćeg suda, da ugovor o arbitraži nije sklopljen u pisanom obliku ili nije pravovaljan, da stranka nije bila uredno obaviještena o imenovanju arbitra ili o postupku, da je arbitražni sud prekoračio granice svog ovlaštenja, ili da odluka još nije postala konačna i izvršna.
Ako se dijelovi odluke u kojima sud nije prekoračio ovlaštenje mogu odvojiti, ti dijelovi se mogu priznati i izvršiti.
Tipične situacije iz prakse
Razvod pred stranim sudom. Dok se ne prizna, u BiH i dalje ste u braku — sa svim posljedicama za nasljeđivanje, imovinu i sklapanje novog braka.
Presuda o alimentaciji. Bez priznanja ne može se pokrenuti izvršenje u BiH protiv dužnika koji ima imovinu ovdje.
Odluka o povjeravanju djece. Traži se priznanje da bi proizvodila dejstvo pred domaćim organima.
Nasljeđivanje. Kada je ostavinski postupak vođen vani, a nekretnine su u BiH, odnos domaće i strane nadležnosti mora se pažljivo utvrditi prije bilo kakvog koraka.
Privredni sporovi. Presuda ili arbitražna odluka protiv dužnika koji imovinu ima u BiH bez priznanja je bezvrijedna za naplatu.
Često postavljana pitanja
Razveden sam u Njemačkoj. Jesam li razveden i u BiH? Niste, dok domaći sud ne prizna tu odluku. Strana sudska odluka proizvodi dejstvo u BiH samo ako je prizna domaći sud (član 86.).
Šta moram priložiti uz zahtjev? Odluku i potvrdu nadležnog stranog organa o njenoj pravosnažnosti po pravu države u kojoj je donesena (član 87.). Za izvršenje i potvrdu o izvršnosti (član 96.).
Hoće li sud ponovo raspravljati o mom slučaju? Neće. Sud se ograničava na ispitivanje uslova iz čl. 86. do 100. i ne preispituje meritum (član 101. stav 2.).
Mora li postojati uzajamnost s tom državom? Pretpostavlja se dok se suprotno ne dokaže. Kod bračnih sporova i sporova o očinstvu, te kada priznanje traži državljanin BiH, uzajamnost nije uslov (član 92.).
Presuda je donesena a da nisam znao za postupak. Mogu li to isticati? Možete. Priznanje se odbija ako se povodom vašeg prigovora utvrdi da niste mogli učestvovati u postupku, naročito ako vam poziv ili tužba nisu lično dostavljeni (član 88.).
Koliki je rok za žalbu? Petnaest dana od dostavljanja rješenja (član 101. stav 3.).
Ko može pokrenuti postupak? Kod odluka o ličnom stanju — svako ko ima pravni interes (član 101. stav 6.).
Koji sud je nadležan? Sud na čijem području treba sprovesti postupak priznanja odnosno izvršenja (član 101. stav 1.).
Mogu li postupak voditi iz inostranstva? Možete, putem punomoćnika. Lično prisustvo po pravilu nije nužno.
Kod priznanja stranih odluka najviše predmeta zapne na dokumentaciji — nedostaje potvrda o pravosnažnosti, prijevod nije sačinjen od ovlaštenog tumača, ili se previdi bilateralni ugovor koji ima prednost pred zakonom. Advokatska kancelarija Vejzović zastupa stranke u postupcima priznanja i izvršenja stranih sudskih i arbitražnih odluka pred sudovima u Bosni i Hercegovini, uključujući zastupanje klijenata iz dijaspore putem punomoći.
Kontakt: 061 641 424 | [email protected] Mehmedalije Maka Dizdara, PZC Stupine B11, Tuzla
Autor: Kemal Vejzović, advokat, Advokatska kancelarija Vejzović, Tuzla.
Ovaj tekst ima informativni karakter i predstavlja opći prikaz zakonskih odredbi. Ne predstavlja pravni savjet za konkretan slučaj.