Ukratko
- Razvod pred stranim sudom nema dejstvo u BiH dok ga ne prizna domaći sud.
- Uzajamnost nije uslov za priznanje odluke donesene u bračnom sporu.
- Ako je bračni drug državljanin BiH s prebivalištem ovdje, nadležnost domaćeg suda bila je isključiva — ali to nije prepreka priznanju ako se on ne protivi.
- Priznanje može tražiti svako ko ima pravni interes, ne samo bivši supružnici.
Razvedeni ste tamo, u braku ste ovdje
Priznanje stranog razvoda braka jedan je od najčešćih pravnih problema bh. dijaspore, a većina ljudi za njega sazna godinama kasnije i u nezgodnom trenutku.
Bračni par se razveo pred sudom u Njemačkoj, Austriji ili Švicarskoj. Presuda je pravosnažna, oboje su nastavili živote, neko se i ponovo vjenčao. Onda dođe do nasljedstva u BiH, prodaje nekretnine, ostavinskog postupka ili pokušaja sklapanja braka pred matičarem u BiH i ispostavi se da su ovdje i dalje u braku.
Razlog je jednostavan. Strana sudska odluka izjednačuje se s odlukom domaćeg suda i proizvodi pravno dejstvo u Bosni i Hercegovini samo ako je prizna domaći sud (član 86. stav 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima).
Do tada, za bh. pravni poredak, brak i dalje postoji.
Koji propis se primjenjuje
BiH još nema vlastiti zakon o međunarodnom privatnom pravu. I dalje se primjenjuje savezni zakon iz 1982. godine, preuzet Uredbom sa zakonskom snagom („Sl. list R BiH” br. 2/92 i 13/94).
Zakon o parničnom postupku FBiH u članu 458. izričito propisuje da se do donošenja posebnog zakona primjenjuju odredbe čl. 46. do 68. i čl. 79. do 101. tog zakona, te da se riječi „Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija” u njima čitaju kao „Bosna i Hercegovina”.
Zbog toga hrvatski i srbijanski tekstovi o priznanju razvoda za bh. građanina nisu upotrebljivi — te države su u međuvremenu donijele nove propise.
Provjerite bilateralni ugovor. Odredbe zakona ne primjenjuju se ako je odnos regulisan međunarodnim ugovorom (član 3.). BiH je sukcesijom preuzela ugovore o pravnoj pomoći s nizom država, pa u konkretnom predmetu ugovor može imati prednost.
Nije nužno presuda suda
Pojam strane sudske odluke širi je nego što se pretpostavlja, i to je za razvode važno.
Stranom sudskom odlukom smatra se i odluka drugog organa koja je u državi u kojoj je donesena izjednačena sa sudskom odlukom odnosno sudskim poravnanjem (član 86. stav 3.), kao i poravnanje zaključeno pred sudom (stav 2.).
U nizu evropskih država razvod se u nespornim slučajevima provodi pred upravnim organom, matičarem ili notarom. Takve odluke mogu se priznati u BiH, pod uslovom da su u toj državi izjednačene sa sudskom odlukom.
Uzajamnost nije prepreka
Kod bračnih sporova zakon je znatno blaži nego u ostalim predmetima.
Po pravilu, strana sudska odluka neće se priznati ako ne postoji uzajamnost (član 92. stav 1.). Ali nepostojanje uzajamnosti nije smetnja za priznanje odluke donesene u bračnom sporu, niti kada priznanje traži državljanin BiH (stav 2.).
Uz to, postojanje uzajamnosti se pretpostavlja dok se suprotno ne dokaže, a u slučaju sumnje objašnjenje daje organ nadležan za poslove pravde (stav 3.).
Praktično: kod razvoda uzajamnost gotovo nikad nije sporna.
Zamka isključive nadležnosti — i izlaz iz nje
Ovo je dio koji u praksi izaziva najviše nesporazuma.
Strana sudska odluka neće se priznati ako u toj stvari postoji isključiva nadležnost domaćeg suda (član 89. stav 1.).
A kod bračnih sporova isključiva nadležnost postoji u jednoj čestoj situaciji: ako je tuženi bračni drug državljanin BiH i ima prebivalište u BiH (član 61. stav 2.). To je tipičan slučaj kada je jedan supružnik ostao u BiH, a drugi podnio tužbu za razvod u državi u kojoj živi.
Izlaz je u stavu 2. istog člana 89.: ako tuženi traži priznanje odluke donesene u bračnom sporu, ili ako to traži tužilac a tuženi se ne protivi, isključiva nadležnost domaćeg suda nije smetnja za priznanje.
Drugim riječima, ključno je držanje bračnog druga koji je ostao u BiH. Ako se on ne protivi, ili ako sam podnese zahtjev, priznanje je moguće. Ako se protivi, predmet postaje ozbiljno složen.
Radi potpunosti, član 61. stav 1. propisuje i kada nadležnost domaćeg suda postoji iako tuženi nema prebivalište u BiH: ako su oba bračna druga državljani BiH bez obzira gdje žive; ako je tužilac državljanin BiH s prebivalištem u BiH; ili ako su bračni drugovi imali posljednje prebivalište u BiH, a tužilac u vrijeme podnošenja tužbe ima prebivalište ili boravište u BiH.
Kada je razveden stranac, a kada bh. državljanin
Zakon pravi razliku prema državljanstvu, i ona određuje koliko je postupak zahtjevan.
Blaži režim. Odluke stranih sudova koje se odnose na lično stanje državljanina države čija je odluka u pitanju priznaju se bez preispitivanja po članovima 89., 91. i 92. — dakle bez provjere isključive nadležnosti, javnog poretka i uzajamnosti (član 94. stav 1.).
Puni režim. Ako nadležni organ smatra da se odluka odnosi na lično stanje državljanina BiH, ona podliježe preispitivanju po članovima 87. do 92. (stav 2.).
Treći slučaj. Ako se odluka odnosi na lično stanje stranaca koji nisu državljani države koja ju je donijela, priznat će se samo ako ispunjava uslove za priznanje u državi čiji su oni državljani (član 95.).
Za dijasporu to znači: razvod dvoje bh. državljana pred njemačkim sudom prolazi punu provjeru, dok razvod u kojem je supružnik njemački državljanin, proveden pred njemačkim sudom, ide znatno lakše.
Primijenjeno strano pravo nije prepreka
Čest strah glasi: strani sud je primijenio svoje pravo, pa razvod kod nas neće biti priznat. Zakon to rješava izričito.
Ako je pri odlučivanju o ličnom stanju državljanina BiH trebalo primijeniti domaće pravo, strana odluka priznat će se i kad je primijenjeno strano pravo — ako ta odluka bitno ne odstupa od domaćeg prava koje se primjenjuje na takav odnos (član 93.).
Radi konteksta, član 35. propisuje koje je pravo mjerodavno za razvod: pravo države čiji su državljani oba bračna druga u vrijeme podnošenja tužbe; ako su različitog državljanstva, kumulativno prava obje države; a ako se po tom pravu brak ne bi mogao razvesti, primjenjuje se domaće pravo pod uslovima iz st. 3. i 4.
Razlike u razlozima za razvod između evropskih prava po pravilu nisu takve da bi predstavljale bitno odstupanje.
Dokumentacija
Ovdje najčešće zapinje.
Strana sudska odluka priznat će se ako je podnosilac zahtjeva uz nju podnio i potvrdu nadležnog stranog suda odnosno drugog organa o pravosnažnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena (član 87.).
Nije dovoljno donijeti presudu. Potrebna je posebna potvrda o pravosnažnosti, izdata od organa koji je odluku donio. U Njemačkoj je to Rechtskraftvermerk, u Austriji potvrda o pravosnažnosti, i tako redom, nazivi se razlikuju, suština je ista.
Uz to je potreban prijevod ovlaštenog sudskog tumača, kao i propisana nadovjera isprave ako se traži.
Za sam razvod obično nije potrebna potvrda o izvršnosti; ona se traži kada se od strane odluke traži izvršenje, na primjer kod dijela presude koji se odnosi na izdržavanje (član 96.).
Postupak priznanja stranog razvoda pred sudom
Nadležnost. Nadležan je sud na čijem području treba sprovesti postupak priznanja (član 101. stav 1.).
Obim ispitivanja. Sud se ograničava na ispitivanje uslova iz čl. 86. do 100., a po potrebi može tražiti objašnjenje od suda koji je odluku donio i od stranaka (stav 2.). Sud ne preispituje meritum, ne raspravlja ponovo o razlozima za razvod niti o krivici.
Žalba. Rok je 15 dana od dostavljanja rješenja, a odlučuje drugostepeni sud (st. 3. i 4.).
Ko može tražiti. Priznanje odluke u stvarima koje se odnose na lično stanje ovlašten je tražiti svako ko za to ima pravni interes (stav 6.). To može biti i nasljednik, i novi bračni drug, i osoba koja ima interes u ostavinskom postupku — ne samo bivši supružnici.
Prethodno pitanje. Ako o priznanju nije doneseno posebno rješenje, svaki sud može o njemu odlučiti kao o prethodnom pitanju, ali samo s dejstvom za taj postupak (stav 5.).
Zbog toga rješenje doneseno usput, u nekom drugom predmetu, neće poslužiti za upis u matične knjige. Za to je potrebno posebno rješenje o priznanju.
Upis u matične knjige
Nakon pravosnažnog rješenja o priznanju, razvod se evidentira u matičnoj knjizi vjenčanih. Tek tada uvjerenja i izvodi koje izdaju bh. organi odražavaju stvarno stanje, a matičar može izdati potvrdu o slobodnom bračnom stanju.
Postupak upisa uređen je propisima o matičnim knjigama i vodi se pred nadležnom općinskom službom, prema mjestu gdje je brak zaključen odnosno upisan.
Šta ako se razvod ne prizna
Ne možete sklopiti novi brak u BiH. Matičar će utvrditi postojeći brak kao smetnju.
Nasljeđivanje. Bivši bračni drug bi se u bh. ostavinskom postupku mogao pojaviti kao zakonski nasljednik.
Imovinski odnosi. Pitanje bračne stečevine ostaje otvoreno, što blokira promet nekretnina.
Statusna dokumentacija. Izvodi i uvjerenja iskazuju bračno stanje koje ne odgovara stvarnosti, što stvara probleme i pred stranim organima.
Novi brak sklopljen u inostranstvu može se pokazati problematičnim pri upisu u BiH, jer se u bh. evidencijama vodi raniji brak.
Često postavljana pitanja
Razveo sam se u Njemačkoj 2015. godine . Da li je kasno? Nije. Zakon ne propisuje rok za podnošenje zahtjeva za priznanje. Postupak se može pokrenuti i nakon više godina.
Moram li dolaziti u BiH? Ne morate. Postupak se može voditi putem punomoćnika, uz komunikaciju na daljinu.
Šta ako se bivši supružnik protivi? Zavisi od okolnosti. Ako je bio tuženi, državljanin BiH s prebivalištem ovdje, njegovo protivljenje otvara pitanje isključive nadležnosti iz člana 89. stav 1. Ako se ne protivi, ta prepreka otpada (član 89. stav 2.).
Treba li mi saglasnost bivšeg supružnika? Po pravilu ne. Priznanje može tražiti svako ko ima pravni interes (član 101. stav 6.).
Razvod je proveden pred matičarem, ne pred sudom. Vrijedi li to? Može se priznati ako je u toj državi ta odluka izjednačena sa sudskom odlukom (član 86. stav 3.).
Hoće li sud provjeravati zašto smo se razveli? Neće. Sud ispituje samo uslove za priznanje, ne meritum (član 101. stav 2.).
Šta ako je strani sud primijenio svoje pravo? To samo po sebi nije prepreka, ako odluka bitno ne odstupa od domaćeg prava koje bi se primijenilo na takav odnos (član 93.).
Koliki je rok za žalbu? Petnaest dana od dostavljanja rješenja (član 101. stav 3.).
Advokatska kancelarija Vejzović zastupa klijente iz dijaspore u postupcima priznanja stranih sudskih odluka pred sudovima u Bosni i Hercegovini, uz vođenje postupka putem punomoći, bez potrebe za dolaskom.
Kontakt: 061 641 424 | [email protected] Mehmedalije Maka Dizdara, PZC Stupine B11, Tuzla
Autor: Kemal Vejzović, advokat, Advokatska kancelarija Vejzović, Tuzla.