Pojam i predmet ostavinskog postupka
Ostavinski postupak je vanparnični postupak u kojem se utvrđuje ko su ostaviteljevi nasljednici, šta čini ostavinu, te koja još prava u pogledu ostavine pripadaju nasljednicima, legatarima i drugim osobama (član 198. Zakona o nasljeđivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine, „Službene novine Federacije BiH” broj 80/14 i 32/19, odluka Ustavnog suda).
Ako navedenim zakonom nije drukčije određeno, u ostavinskom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje vanparnični i parnični postupak (član 199.).
Iako se ostavinski postupak u pravnoj teoriji svrstava među postupke nesporne naravi, u praksi Federacije Bosne i Hercegovine on redovno uključuje složena pitanja iz stvarnog, porodičnog i zemljišnoknjižnog prava, naročito kada ostavinu čine nekretnine neusklađenog zemljišnoknjižnog stanja, kada postoji testament ili ugovor o nasljeđivanju, kada se ističe zahtjev za nužni dio, ili kada su nasljednici nedostupni odnosno nastanjeni izvan Bosne i Hercegovine.
Advokatska kancelarija Vejzović zastupa nasljednike i druge zainteresirane osobe u ostavinskim postupcima, u provedbi rješenja o nasljeđivanju pred zemljišnoknjižnim uredima i drugim nadležnim organima, kao i u nasljednopravnim sporovima na području Federacije Bosne i Hercegovine.
Nadležnost za provođenje postupka
Ostavinski postupak u prvom stepenu provodi se pred općinskim sudom u Federaciji, odnosno pred notarom kao povjerenikom suda (član 200. stav 1.). U općinskom sudu postupak provodi sudija pojedinac (stav 2.). Kada notar provodi radnje kao povjerenik suda, ovlašten je poduzimati sve radnje u postupku i donositi sve odluke, osim onih za koje je zakonom drukčije propisano (stav 4.).
Mjesno je nadležan sud na čijem je području ostavitelj u vrijeme smrti imao prebivalište (član 201. stav 1.). Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao prebivalište u Federaciji, nadležan je sud na čijem je području imao boravište, ukoliko zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno (stav 2.). Ako nije imao ni prebivalište ni boravište u Federaciji, mjesno je nadležan ostavinski sud na čijem se području nalazi ostavina ili pretežni dio ostavine (stav 3.).
Stranke ne mogu sporazumno mijenjati nadležnost suda u ostavinskom postupku (član 202.).
Ako sud utvrdi da je za ostavinski postupak nadležan inozemni organ, rješenjem će se oglasiti nenadležnim i obustaviti postupak (član 228. stav 2.).
Pokretanje postupka i prethodne radnje
Matičar nadležan za upis činjenice smrti u matičnu knjigu umrlih sastavlja smrtovnicu i obavezno je dostavlja sudu u roku od 15 dana po izvršenom upisu (član 216. stav 1.). Smrtovnica se sastavlja i u slučaju kada umrli nije ostavio imovinu (stav 5.), a dokaznu snagu javne isprave ima samo u pogledu podataka preuzetih iz matične knjige umrlih (stav 6.).
Ostavinski postupak pokreće se po službenoj dužnosti u roku od 30 dana od dana kada sud primi smrtovnicu ili izvod iz matične knjige umrlih, odnosno s njima izjednačenu ispravu (član 227. stav 1.). Sud, odnosno notar koji vodi postupak, dužan je odmah po pokretanju postupka pribaviti dokaz o činjenicama iz Registra testamenata i drugih nasljednopravnih poslova (stav 2.).
Ako prema podacima kojima sud raspolaže umrli nije ostavio imovinu, sud rješenjem odlučuje da se ostavinska rasprava ne provodi. Jednako se postupa ako je ostavitelj ostavio samo pokretnine i s njima izjednačena prava, a nijedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne zahtijeva provođenje postupka (član 232. st. 1. i 2.). Kada u ostavinu ulaze stvarna prava na nekretninama, postupa se kao kada su iza ostavitelja ostale nekretnine (stav 5.).
Popis ostaviteljeve imovine obavlja se po odluci ostavinskog suda u slučajevima iz člana 218. stav 1., a sud će popis narediti i na zahtjev nasljednika, legatara ili povjerilaca (stav 2.). Nekretnine se popisuju pojedinačno, uz naznaku mjesta gdje se nalaze, kulture zemljišta te zemljišnoknjižnih podataka ako su poznati (član 220. stav 2.).
Radi osiguranja stvari i prava iz ostavine sud može, prije pokretanja postupka i tokom njega, odrediti privremene mjere predviđene zakonom kojim se uređuje izvršni postupak (član 226.).
Ostavinska rasprava i nasljednička izjava
Za ostavinsku raspravu sud određuje ročište. U pozivu na ročište sud obavještava zainteresirane osobe o pokretanju postupka i poziva ih da dostave testament, ispravu o usmenom testamentu, ugovor o nasljeđivanju ili drugi pravni posao za slučaj smrti, odnosno da naznače svjedoke usmenog testamenta (član 234. st. 1. i 2.).
U pozivu sud upozorava zainteresirane osobe da mogu do donošenja prvostepenog rješenja o nasljeđivanju dati izjavu o prihvatanju i ustupanju nekom od sunasljednika ili izjavu o odricanju od naslijeđa, usmeno na ročištu ili u formi notarski obrađene isprave, a ako na ročište ne dođu ili takvu izjavu ne daju, smatrat će se da žele biti nasljednici (član 234. stav 3.).
Ta odredba ima znatan praktični domašaj: izostanak s ročišta ne predstavlja neutralno postupanje, nego se u pravnom smislu tumači kao prihvatanje naslijeđa.
Priroda i sadržaj nasljedničke izjave
Svako je ovlašten, ali niko nije dužan dati nasljedničku izjavu, a za osobu koja nije dala izjavu o odricanju smatra se da želi biti nasljednikom (član 237. st. 1. i 2.). Osoba koja je valjano dala izjavu da prihvaća naslijeđe ne može ga se više odreći (stav 3.).
U izjavi treba navesti da li se nasljednik prima odnosno odriče dijela koji mu pripada na osnovu zakona, ugovora o nasljeđivanju ili testamenta, ili se izjava odnosi na nužni dio; ako to nije naznačeno, smatra se da se izjava odnosi na nasljedstvo po bilo kojem osnovu (član 237. st. 7. i 8.).
Prilikom davanja izjave o odricanju ovlaštene osobe dužne su nasljednika upozoriti da se može odreći nasljedstva samo u svoje ime, ili i u ime svojih potomaka (član 237. stav 10.).
Ograničenja koja se odnose na odricanje
Odricanje od naslijeđa daje se izjavom u formi notarski obrađene isprave ili izjavom datom na zapisnik kod suda, do donošenja prvostepene odluke (član 163. stav 1.). Odricanje važi i za potomke onoga koji se odrekao, ako nije izričito izjavljeno da se odriče samo u svoje ime (stav 2.).
Zakon propisuje tri ograničenja od bitnog praktičnog značaja:
Odricanje ne može biti djelomično ni pod uvjetom (član 166. stav 1.). Nasljednik se, prema tome, ne može odreći obaveza uz istovremeno zadržavanje prava.
Odricanje se ne odnosi na naknadno pronađenu imovinu (član 166. stav 2.). Izjava data u uvjerenju da vrijednost obaveza premašuje vrijednost imovine ne proizvodi djelovanje prema imovini koja bude utvrđena naknadno.
Odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se odricanjem od naslijeđa, nego izjavom o ustupanju nasljednog dijela (član 166. stav 3.). Pravne posljedice tih dviju izjava bitno se razlikuju.
Izjava o odricanju od naslijeđa ili o primanju naslijeđa ne može se opozvati, a može se pobijati samo po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje (član 168.). Ne može se odreći od naslijeđa nasljednik koji je raspolagao cijelom ostavinom ili jednim njenim dijelom, pri čemu ga mjere poduzete radi očuvanja ostavine i mjere tekuće uprave ne lišavaju tog prava (član 165.).
Odgovornost nasljednika za obaveze ostavitelja
Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a nasljednik koji se odrekao od naslijeđa ne odgovara za te dugove (član 172. st. 1. i 2.). Kada ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno, svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira na to da li je izvršena dioba nasljedstva (stav 3.).
S obzirom na to da je odgovornost zakonom ograničena, odricanje od naslijeđa motivisano isključivo postojanjem obaveza ostavitelja često nije opravdano, te se odluka o davanju nasljedničke izjave preporučuje donositi tek nakon utvrđivanja punog sastava ostavine.
Ostaviteljevi povjerioci mogu u roku od tri mjeseca od otvaranja naslijeđa zahtijevati da se ostavina odvoji od imovine nasljednika, ako učine vjerovatnim postojanje potraživanja i opasnost da bez odvajanja ne bi mogli namiriti svoja potraživanja (član 173. stav 1.).
Prekid postupka i upućivanje na parnicu
Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim organom ako su među strankama sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo (član 239. stav 1.), naročito činjenice o kojima zavisi nasljedno pravo, valjanost ili sadržaj testamenta odnosno ugovora o nasljeđivanju, veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela, opravdanost isključenja nužnih nasljednika, postojanje razloga za nedostojnost, te činjenica je li se neka osoba odrekla naslijeđa (stav 2.).
Zakon, međutim, predviđa i situacije u kojima do prekida neće doći:
Ako se stranke ne spore o činjenicama nego o primjeni prava, ostavinski sud neće prekidati postupak, nego će pravna pitanja raspraviti u ostavinskom postupku (član 239. stav 3.).
Ako su sporne činjenice koje sud može utvrditi na osnovu javnih ili javno ovjerenih isprava, sud neće prekidati postupak, nego će na osnovu pretpostavke o istinitosti sadržaja tih isprava donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga ko tvrdi suprotno uputiti da to dokaže u parnici odnosno upravnom postupku (član 239. stav 4.).
Kod spora o sastavu ostavine sud će prije prekida ispitati jesu li ispunjene pretpostavke za donošenje djelomičnog rješenja o nasljeđivanju i donijeti ga ako jesu, pri čemu se prekid ne odnosi na ono što je tim rješenjem obuhvaćeno (član 241. st. 3. i 4.).
Na parnicu odnosno upravni postupak sud upućuje stranku čije pravo smatra manje vjerovatnim, određujući rok koji ne može biti duži od 30 dana za pokretanje postupka (član 242. st. 1. i 2.). Ako stranka u određenom roku ne postupi po rješenju suda, prekinuti postupak nastavit će se i dovršiti bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je stranka upućena, pri čemu ona svoja prava može ostvarivati u postupku na koji je upućena (stav 4.).
Iz navedenog proizlazi da procesni položaj stranke u ostavinskom postupku bitno utiče na raspodjelu tereta dokazivanja u eventualnoj parnici, zbog čega je pravovremeno i uredno isticanje zahtjeva u ostavinskom postupku od znatnog značaja.
Pravni lijekovi
Protiv rješenja koje je kao povjerenik suda donio notar dopušten je prigovor u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja strankama (član 209. stav 1.). Prigovor se dostavlja notaru koji ga je dužan bez odgađanja, zajedno sa spisom, dostaviti nadležnom općinskom sudu, a o prigovoru odlučuje sudija pojedinac (član 210.).
Odlučujući o prigovoru, sud može rješenje notara u cijelosti ili djelomično održati na snazi ili ga ukinuti, a kada ga ukine ili djelomično održi na snazi, sam odlučuje o ukinutom dijelu rješenja (član 211. st. 2. i 3.). Protiv rješenja suda kojim je rješenje notara ukinuto nije dopuštena posebna žalba (stav 4.).
Protiv rješenja prvostepenog suda dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostavljanja rješenja (član 212.).
U ostavinskom postupku nisu dopušteni vanredni pravni lijekovi (član 214.).
Svaka stranka snosi troškove koje je imala tokom ili u povodu postupka; ako je bilo zajedničkih troškova, sud određuje u kojem će ih razmjeru stranke snositi, a na prijedlog stranke može odlučiti da joj druga stranka nadoknadi troškove prouzrokovane očito nesavjesnim postupkom (član 215.).
Nasljednička zajednica i dioba nasljedstva
Nakon što bude utvrđeno koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, do diobe sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što je do tada bilo zajedničko po pravilima po kojima suvlasnici upravljaju i raspolažu stvarima (član 175. stav 2.). Ako se nasljednici ne slože o upravljanju, sud na zahtjev jednog od njih postavlja upravitelja ili svakom nasljedniku određuje dio nasljedstva kojim će upravljati (stav 3.).
Prije diobe ili prije pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju nasljednik može prenijeti svoj nasljedni dio, potpuno ili djelomično, samo na sunasljednike (član 176. stav 1.). Ugovor nasljednika s osobom koja nije nasljednik obavezuje nasljednika samo da po izvršenoj diobi, odnosno po pravosnažnosti rješenja, prenese svoj dio saugovaraču (stav 3.).
Diobu nasljedstva može zahtijevati svaki nasljednik, pravo na diobu ne može zastarjeti, a ništav je ugovor kojim se nasljednik trajno odriče prava da traži diobu, kao i odredba u testamentu kojom se dioba trajno zabranjuje ili ograničava (član 174. st. 1. do 3.). Dioba se provodi uz odgovarajuću primjenu pravila o diobi suvlasništva i učincima diobe (stav 4.).
Na zahtjev nasljednika koji je živio ili privređivao u zajednici sa ostaviteljem sud može, kada to iziskuje opravdana potreba, odlučiti da mu se ostave pojedine stvari koje bi pripale u dio ostalih nasljednika, uz obavezu isplate njihove vrijednosti u novcu u roku koji sud odredi; rješenje suda kojim se udovoljava tom zahtjevu je izvršna isprava (član 177. stav 1.). Sunasljednik koji je poljoprivrednik ne mora učiniti vjerovatnom opravdanu potrebu kada se radi o nasljeđivanju poljoprivrednog zemljišta i stvari koje služe obavljanju poljoprivredne djelatnosti (stav 2.).
Provedba rješenja o nasljeđivanju
Pravosnažno rješenje o nasljeđivanju utvrđuje krug nasljednika, sastav ostavine i veličinu nasljednih dijelova, ali samo po sebi ne mijenja stanje upisa u javnim evidencijama.
Do provedbe rješenja nasljednik, iako je vlasništvo na njega prešlo po sili zakona u trenutku ostaviteljeve smrti (član 162.), ne raspolaže ispravom o upisu, zbog čega nije u mogućnosti nekretninu otuđiti, opteretiti hipotekom niti njome na drugi način pravno raspolagati.
Provedba obuhvata više odvojenih postupaka pred različitim organima, i to prije svega:
- upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu na osnovu pravosnažnog rješenja;
- usklađivanje podataka u katastru;
- postupanje pred bankama u pogledu štednih uloga, računa i drugih novčanih sredstava;
- upis promjene u registrima vozila, vrijednosnih papira i poslovnih udjela;
- postupanje pred nadležnim poreznim organom.
Najčešća prepreka provedbi nije procesne, nego materijalne naravi i sastoji se u neusklađenosti zemljišnoknjižnog stanja sa sadržajem rješenja. U praksi je česta situacija da nekretnina i dalje stoji upisana na ranijeg pretka, zbog čega se prije provedbe moraju provesti i sve ranije neprovedene ostavinske rasprave, redom, dok se pravno sljedstvo ne dovede do sadašnjeg stanja.
Zaseban skup pitanja otvara se kada nekretnina uopće nije uknjižena, u kojem slučaju se pravo vlasništva mora prethodno utvrditi, odnosno kada nasljednici žele fizičku diobu naslijeđene nekretnine, što se provodi u posebnom postupku po pravilima o razvrgnuću suvlasništva.
Rokovi zastare u nasljednopravnim odnosima
Pravo nasljednika na zahtjev za predaju ostavine zastarijeva prema savjesnom posjedniku za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika stvari ostavine, a najduže za deset godina, računajući za zakonskog nasljednika i nasljednika po ugovoru o nasljeđivanju od ostaviteljeve smrti, a za testamentarnog nasljednika od proglašenja testamenta; prema nesavjesnom posjedniku rok iznosi 20 godina (član 171.).
Smanjenje raspolaganja testamentom zbog povrede nužnog dijela može se tražiti u roku od tri godine od proglašenja testamenta, a raspolaganje ugovorom o nasljeđivanju i vraćanje poklona u roku od tri godine od ostaviteljeve smrti (član 44.).
Poništenje testamenta iz razloga utvrđenih u čl. 62. i 63. može tražiti osoba koja ima pravni interes u roku od jedne godine od saznanja za postojanje uzroka ništavnosti, a najkasnije za deset godina od proglašenja testamenta, odnosno za 20 godina prema nesavjesnoj osobi (član 64.).
Često postavljana pitanja o ostavinskom postupku
Pitanje: Kakve su posljedice izostanka s ročišta za ostavinsku raspravu? Odgovor: Ako zainteresirana osoba na ročište ne dođe ili ne da izjavu, smatrat će se da želi biti nasljednik (član 234. stav 3.). O pravima osoba koje nisu došle na ročište, a uredno su pozvane, sud odlučuje prema podacima kojima raspolaže, uzimajući u obzir njihove pisane izjave koje stignu do donošenja odluke (član 236. stav 3.).
Pitanje: Može li se nasljednička izjava naknadno opozvati? Odgovor: Ne može. Izjava o odricanju od naslijeđa ili o primanju naslijeđa je neopoziva, a može se pobijati samo po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje (član 168.).
Pitanje: Može li se nasljednik odreći samo obaveza ostavitelja? Odgovor: Ne može. Odricanje od naslijeđa ne može biti djelomično ni pod uvjetom (član 166. stav 1.). Pritom nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine (član 172. stav 1.).
Pitanje: Kakvo je djelovanje odricanja na imovinu koja bude pronađena naknadno? Odgovor: Odricanje od naslijeđa ne odnosi se na naknadno pronađenu imovinu (član 166. stav 2.).
Pitanje: Smatra li se odricanjem izjava data u korist određenog nasljednika? Odgovor: Ne smatra se. Takva izjava ima značaj izjave o ustupanju nasljednog dijela (član 166. stav 3.), s bitno drukčijim pravnim posljedicama.
Pitanje: Koji su rokovi za pravne lijekove? Odgovor: Protiv rješenja notara kao povjerenika suda prigovor se podnosi u roku od osam dana (član 209. stav 1.), a protiv rješenja prvostepenog suda žalba u roku od 15 dana od dostavljanja rješenja (član 212. stav 2.). Vanredni pravni lijekovi nisu dopušteni (član 214.).
Pitanje: Stiče li nasljednik mogućnost raspolaganja nekretninom donošenjem rješenja o nasljeđivanju? Odgovor: Vlasništvo prelazi na nasljednika po sili zakona u trenutku ostaviteljeve smrti (član 162.), ali do provedbe rješenja u zemljišnoj knjizi nasljednik nije u mogućnosti nekretninom pravno raspolagati.
Pitanje: Kako se postupa kada je nekretnina upisana na ranijeg pretka? Odgovor: Prije provedbe rješenja moraju se provesti i sve ranije neprovedene ostavinske rasprave, kako bi se pravno sljedstvo dovelo do sadašnjeg stanja.
Pitanje: Može li se zahtijevati dioba naslijeđene imovine? Odgovor: Diobu može zahtijevati svaki nasljednik, pravo na diobu ne zastarijeva, a ništav je ugovor kojim se nasljednik trajno odriče tog prava (član 174.).
Pitanje: Mogu li nasljednici sporazumno odrediti nadležni sud? Odgovor: Ne mogu. Stranke ne mogu sporazumno mijenjati nadležnost suda u ostavinskom postupku (član 202.).
Pravna pomoć u ostavinskim predmetima
Advokatska kancelarija Vejzović pruža pravnu pomoć u predmetima ostavinske rasprave, uključujući zastupanje pred sudom i notarom kao povjerenikom suda, pripremu i davanje nasljedničke izjave, isticanje zahtjeva za nužni dio, zastupanje u parnicama na koje su stranke upućene u ostavinskom postupku, te provedbu pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju pred zemljišnoknjižnim uredom, katastrom, poreznim organom i drugim nadležnim institucijama.
Kancelarija zastupa i nasljednike nastanjene izvan Bosne i Hercegovine, na osnovu punomoći, bez potrebe za njihovim dolaskom.
Kontakt: 061 641 424 | [email protected] Mehmedalije Maka Dizdara, PZC Stupine B11, Tuzla
Autor: Kemal Vejzović, advokat, član Advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine.
Pravna oblast: nasljedno pravo, vanparnični postupak, zemljišnoknjižno pravo
Sadržaj ove stranice je informativnog karaktera i ne predstavlja pravni savjet u konkretnom predmetu.