Šta obuhvata materijalna šteta na vozilu
Materijalna šteta na vozilu nastala u saobraćajnoj nezgodi obuhvata više stavki, od kojih se u ponudama društava za osiguranje redovno obračunava samo prva.
Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, dakle stvarnog umanjenja imovine, tako i na naknadu izmakle koristi (član 189. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima).
Sud dosuđuje naknadu u iznosu koji je potreban da se materijalna situacija oštećenika dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzrokovanja štete (član 190.).
Visina naknade određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim kada zakon naređuje što drugo (član 189. stav 2.). Ta odredba ima praktični značaj kod predmeta koji dugo traju, jer se obračun ne veže za cijene iz vremena nezgode.
Uspostavljanje ranijeg stanja ili novčana naknada
Odgovorno lice dužno je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ako uspostavljanje ranijeg stanja ne uklanja štetu potpuno, dužno je za ostatak dati naknadu u novcu (član 185. st. 1. i 2.).
Kada uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće, ili kada sud smatra da nije nužno da to učini odgovorno lice, sud će odrediti isplatu odgovarajuće svote novca (stav 3.). Sud će dosuditi naknadu u novcu kada oštećenik to zahtijeva, osim ako okolnosti slučaja opravdavaju uspostavljanje ranijeg stanja (stav 4.).
Iz toga slijedi da oštećenik nije dužan pristati na popravak u servisu koji odredi osiguravač. Može zahtijevati novčanu naknadu i vozilo popraviti sam ili ga ne popravljati uopće.
Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete (član 186.), što je osnov za obračun zatezne kamate.
Djelimična šteta
Djelimična šteta postoji kada je popravak vozila tehnički moguć i ekonomski opravdan, odnosno kada troškovi popravke ne prelaze tržišnu vrijednost vozila prije nezgode.
Naknada obuhvata trošak popravke utvrđen prema procjeni, i to vrijednost dijelova, materijala i rada.
Sporno pitanje amortizacije dijelova
Kod ugradnje novog dijela u vozilo koje nije novo javlja se pitanje da li se dio obračunava u punoj ili umanjenoj vrijednosti.
Stanovište osiguravača u pravilu polazi od toga da bi ugradnjom novog dijela u staro vozilo oštećenik bio doveden u povoljniji položaj nego prije nezgode, pa se vrijednost dijela umanjuje srazmjerno starosti i pređenoj kilometraži.
Suprotno stanovište polazi od člana 190., prema kojem naknada treba dovesti oštećenika u stanje u kojem bi se nalazio da nije bilo štetne radnje. Oštećenik na tržištu ne može nabaviti dio odgovarajuće starosti, nego samo nov dio, pa umanjenje njegove vrijednosti znači da naknada nije potpuna.
Praktično, obračun amortizacije je jedna od najčešćih stavki spora, a njena osnovanost cijeni se prema starosti i stanju vozila, vrsti dijela i tome da li je zamjena bila nužna.
Umanjena tržišna vrijednost vozila
Ovo je vid štete koji se u ponudama redovno izostavlja.
Kod novijih vozila ni uredno izveden popravak ne vraća vozilu vrijednost koju je imalo prije nezgode, jer podatak o oštećenju i popravci umanjuje cijenu koja se može postići pri prodaji.
Ta razlika predstavlja samostalan vid materijalne štete i traži se pored troška popravke. Utvrđuje se vještačenjem, a zavisi od starosti vozila, obima oštećenja i toga koji su dijelovi zamijenjeni odnosno da li je vozilo pretrpjelo oštećenje nosive konstrukcije.
Totalna šteta
Totalna šteta postoji kada je vozilo uništeno ili kada popravak nije ekonomski opravdan, dakle kada trošak popravke prelazi tržišnu vrijednost vozila prije nezgode.
U tom slučaju obračun se ne vrši prema trošku popravke, nego prema formuli:
tržišna vrijednost vozila neposredno prije nezgode, umanjena za vrijednost olupine.
Vrijednost olupine odbija se zato što ostatak vozila ostaje oštećeniku i predstavlja imovinsku vrijednost. Ako oštećenik olupinu preda osiguravaču, naknada se isplaćuje u punom iznosu tržišne vrijednosti.
Sporna pitanja u ovoj situaciji su dva. Prvo je utvrđivanje tržišne vrijednosti vozila prije nezgode, jer se ona određuje prema stanju konkretnog vozila, a ne prema prosjeku za taj model. Drugo je vrijednost ostatka, koja se u praksi utvrđuje prema ponudama otkupljivača.
Oba pitanja rješavaju se nalazom vještaka saobraćajne struke, koji je u tim predmetima po pravilu odlučujući dokaz.
Ko odgovara i u kojem obimu
Isključiva krivica. U slučaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu koji je prouzrokovan isključivom krivicom jednog imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice (član 178. stav 1.).
Obostrana krivica. Ako postoji obostrana krivica, svaki imalac odgovara za ukupnu štetu koju su pretrpjeli srazmjerno stepenu svoje krivice (stav 2.).
Bez krivice. Ako nema krivice nijednog, imaoci odgovaraju na ravne dijelove, ako razlozi pravičnosti ne zahtijevaju što drugo (stav 3.).
Prema trećim licima. Za štetu koju pretrpe treća lica imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno (stav 4.). Pješak, biciklista ili putnik može, dakle, cijelu štetu tražiti od bilo kojeg od odgovornih imalaca.
Podijeljena odgovornost. Oštećenik koji je doprinio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na srazmjerno smanjenu naknadu. Kada je nemoguće utvrditi koji dio štete potiče od radnje oštećenika, sud dosuđuje naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja (član 192.).
Kada šteta nije nastala sudarom
Vozilo se u smislu obligacionog prava smatra opasnom stvari, pa se izvan slučajeva iz člana 178. primjenjuju pravila o objektivnoj odgovornosti.
Šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potiče od te stvari, izuzev ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete (član 173.). Za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a imaocem se smatra sopstvenik stvari, kao i lice kojem je stvar data na privremeno korištenje (član 174.).
Imalac se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potiče od uzroka koji se nalazio van stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti ni izbjeći ili otkloniti, odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili trećeg lica koju nije mogao predvidjeti (član 177. st. 1. i 2.). Djelimično se oslobađa ako je oštećenik djelimično doprinio nastanku štete (stav 3.).
Ova pravila primjenjuju se, na primjer, kod štete nastale padom tereta s vozila, otkazivanjem dijela vozila ili u drugim situacijama u kojima nema sudara dva vozila u pokretu.
Postupak ostvarivanja naknade
Odštetni zahtjev za štetu na vozilu podnosi se društvu za osiguranje od autoodgovornosti odgovornog lica, a kod nepoznatog ili neosiguranog vozila Zaštitnom fondu.
Društvo za osiguranje dužno je u roku od 30 dana od kompletiranja zahtjeva utvrditi osnov i visinu i dostaviti obrazloženu ponudu, a isplatiti u daljih 14 dana. Ako su odgovornost ili visina sporni, dužno je u roku od 60 dana dostaviti osnovan odgovor. Tužba podnesena prije isteka tih rokova smatra se preuranjenom.
Kod štete koju prouzrokuje nepoznato vozilo Zaštitni fond nadoknađuje štetu na stvarima samo pod uslovima iz člana 66. stav 2. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju, uz učešće oštećenog u iznosu od 950,00 KM.
Uz zahtjev se prilaže dokumentacija o štetnom događaju, uključujući zapisnik o uviđaju odnosno uredno popunjen Evropski izvještaj s fotografijama oštećenja i mjesta događaja.
Zastara i kamata
Potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo, a u svakom slučaju za pet godina od nastanka štete (član 376. Zakona o obligacionim odnosima).
Ako je šteta prouzrokovana krivičnim djelom za koje je predviđen duži rok zastarjelosti krivičnog gonjenja, zahtjev zastarijeva tek istekom tog dužeg roka (član 377.).
Oštećeno lice ima pravo na zakonsku zateznu kamatu počev od prvog dana nakon isteka roka za isplatu utvrđenog Zakonom o obaveznim osiguranjima u saobraćaju.
Često postavljana pitanja
Pitanje: Kako se utvrđuje visina materijalne štete na vozilu? Odgovor: Procjenom troška popravke kod djelimične štete, odnosno kao razlika tržišne vrijednosti vozila prije nezgode i vrijednosti olupine kod totalne štete. Naknada se određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke (član 189. stav 2.).
Pitanje: Kada se šteta smatra totalnom? Odgovor: Kada je vozilo uništeno ili kada trošak popravke prelazi tržišnu vrijednost vozila prije nezgode, pa popravak nije ekonomski opravdan.
Pitanje: Da li moram vozilo popraviti da bih dobio naknadu? Odgovor: Ne morate. Sud će dosuditi naknadu u novcu kada oštećenik to zahtijeva, osim ako okolnosti opravdavaju uspostavljanje ranijeg stanja (član 185. stav 4.).
Pitanje: Smije li osiguranje umanjiti vrijednost novih dijelova? Odgovor: Obračun amortizacije je sporno pitanje koje se cijeni prema starosti i stanju vozila, vrsti dijela i nužnosti zamjene, uz primjenu pravila o potpunoj naknadi iz člana 190.
Pitanje: Mogu li tražiti naknadu jer je vozilo nakon popravke manje vrijedno? Odgovor: Umanjena tržišna vrijednost vozila predstavlja samostalan vid materijalne štete i traži se pored troška popravke, a utvrđuje se vještačenjem.
Pitanje: Pripada li mi naknada za zamjensko vozilo? Odgovor: Troškovi iznajmljivanja zamjenskog vozila mogu se tražiti ako su bili nužni i u razumnom trajanju, prema pravilima o obimu naknade.
Pitanje: Šta ako sam i sam djelimično kriv? Odgovor: Naknada se srazmjerno smanjuje. Kod obostrane krivice svaki imalac odgovara srazmjerno stepenu svoje krivice (čl. 178. stav 2. i 192.).
Pitanje: Ko odgovara ako je vozilo koje me udarilo bilo tuđe? Odgovor: Za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a imaocem se smatra sopstvenik, kao i lice kojem je vozilo dato na privremeno korištenje (član 174.).
Pitanje: Koliki je rok za podnošenje zahtjeva? Odgovor: Tri godine od saznanja za štetu i odgovorno lice, a najduže pet godina od nastanka štete, uz duži rok kada je šteta prouzrokovana krivičnim djelom (čl. 376. i 377.).
Pravna pomoć
Advokatska kancelarija Vejzović zastupa oštećena lica u postupcima naknade materijalne štete na vozilima, uključujući osporavanje obračuna amortizacije, isticanje zahtjeva za umanjenu tržišnu vrijednost vozila, utvrđivanje tržišne vrijednosti kod totalne štete, te zastupanje u parnicama protiv društava za osiguranje i Zaštitnog fonda.
Kontakt: 061 641 424 | [email protected] Mehmedalije Maka Dizdara, PZC Stupine B11, Tuzla
Autor: Kemal Vejzović, advokat, član Advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine.
Pravna oblast: naknada štete, osiguranje
Sadržaj ove stranice je informativnog karaktera i ne predstavlja pravni savjet u konkretnom predmetu.